Znate li da je zastava na kninskoj tvrđavi podignuta je rukom Bošnjaka?

Istina o “Oluji”, Bošnjacima u Hrvatskoj i zaboravljenim savezništvima

Piše, Muhamed Mahmutović, književnik i novinar

Dok se svake godine 5. augusta u Kninu slavi Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, uz državne govore, prelete vojnih aviona i medijski spektakl, rijetko ko spomene jednu gotovo nevjerovatnu, ali istinitu činjenicu: prvu hrvatsku zastavu na kninskoj tvrđavi nakon oslobađanja postavio je Bošnjak – Jasmin Hadžić.

Hadžić je bio pripadnik elitne postrojbe Hrvatske vojske. Njegov čin nije bio simbolična gesta, već vojni čin oslobađanja. I on nije bio jedini. Više od 25.000 Bošnjaka borilo se u Hrvatskoj vojsci tokom Domovinskog rata, a njih oko 2.000 je poginulo, prema podacima bošnjačkih veteranskih udruženja. Međutim, danas su ti ljudi svedeni na fusnotu, ako ih se uopće i spominje.

Kad se Gotovina i Dudaković rukuju na tlu Krajine

U široj javnosti još uvijek vlada pogrešno uvjerenje da je “Oluja” bila isključivo hrvatska operacija. No istina je složenija – i opasnija za zvanične narative.

Dana 6. augusta 1995. godine, jedinice 5. korpusa Armije RBiH pod komandom generala Atifa Dudakovića i postrojbe Hrvatske vojske predvođene zapovjednikom Glavnog stožera IZM Marijanom Marekovićem  spojile su se na tlu tadašnje “Republike Srpske Krajine”, na rijeci Korana, oko 30. kilometara u unutrašnjosti Hrvatske. Tad je Mareković izrekao Dudakoviću čuvenu dobrodošlicu – dobro došli generale, dugo smo vas čekali! Taj susret, simbolički i strateški, bio je kruna zajedničkog napora da se porazi velikosrpski projekt.

Ipak, u hrvatskoj javnosti ta činjenica je potisnuta ili svjesno ignorisana. Umjesto priznanja savezništva i žrtve Bošnjaka, dominira narativ o tome kako je “Hrvatska spasila BiH”. Zaboravlja se da su u trenutku kad je HV pokrenula Oluju, Bošnjaci već godinama ginuli u enklavama poput Bihaća, Goražda i Srebrenice.

Bošnjaci u Hrvatskoj – nevidljiva manjina

Danas, gotovo tri decenije kasnije, Bošnjaci su u Hrvatskoj politički nevidljivi. Po prvi put u ovom mandatu imaju jednog zastupnika u Saboru, marginalizirani su u državnim institucijama, a kolektivno pamćenje o njihovom doprinosu se sistemski briše.

Poređenja radi, Hrvati u Bosni i Hercegovini, iako čine manje od 10% ukupnog stanovništva, imaju kontrolu nad više od 60% ključnih političkih i institucionalnih funkcija, uključujući HDZ-ovu dominaciju u pravosuđu, finansijama i javnim kompanijama. I dok Bošnjaci u Hrvatskoj ne traže “treći entitet”, Hrvati u BiH – unatoč moći koju već imaju – nastavljaju retoriku o “ugroženosti”, čime dodatno destabilizuju državu i pomažu secesionistu Milorada Dodika svim sredstvima.

Vrijeme je za istinu

Ova kolumna nije poziv na sukob, niti pokušaj relativizacije ničijeg bola. Ona je poziv na istinu i pravdu. Jer narodi koji ne priznaju jedni drugima doprinos, žrtvu i ruku pomoći, osuđeni su na ponavljanje prošlosti – ovaj put u tišini, bez oružja, ali sa istim posljedicama: nepovjerenjem, podjelama i poniženjem.

Jasmin Hadžić je simbol jednog zaboravljenog savezništva. Ako ta zastava i danas vijori na kninskoj tvrđavi, neka se zna – nije je postavio mit, nego Bošnjak iz srca Krajine.