Zaustavljen put BiH ka EU: Kako je Čovićev savez sa Dodikom presudio evropskim pregovorima

U četvrtak i petak održava se sjednica Evropskog vijeća, na kojoj će ponovo izostati dugo očekivana vijest za građane Bosne i Hercegovine: otvaranje pregovora s Evropskom unijom. Razlog je jasan – Bosna i Hercegovina nije ispunila ključne uslove koji su joj postavljeni: usvajanje Zakona o Sudu BiH i Zakona o VSTV-u, te imenovanje glavnog pregovarača s EU.

Uprkos javnim porukama o proevropskom opredjeljenju, politička praksa u zemlji govori sasvim suprotno. Rekonstrukcija vlasti na državnom nivou, koju su predvodile stranke Trojke uz podršku opozicije iz RS-a, pretvorila se u neuspješan eksperiment – blokade su se intenzivirale, a ključni pregovori su svedeni na minimum. Međutim, ono što je najviše doprinijelo urušavanju evropskog puta jeste ponašanje HDZ-a BiH.

Dok se javno predstavljaju kao zagovornici evropskih integracija, lideri HDZ-a su vješto iskoristili trenutak političke nestabilnosti za vlastitu korist. Dragan Čović je uslovio svaku ozbiljnu reformu – uključujući i imenovanje ključnih državnih zvaničnika – usvajanjem izmjena Izbornog zakona, pri čemu se otvoreno zalagao za stvaranje dvije federalne jedinice unutar Federacije BiH. Iako su znali da takvo što nema podršku, HDZ-ovci su svjesno krenuli u sabotažu procesa, štiteći time interese SNSD-a.

“Usvojiti Izborni zakon, usvojiti Zakon o VSTV-u, Zakon o Sudu BiH i riješili smo pitanje unutarnje stabilnosti i evropskog puta, odmah”, izjavio je Čović, znajući da su njegove poruke više alibi za opstrukcije, nego iskreni pozivi na reforme.

Još jednom se pokazalo da Dragan Čović, umjesto puta ka Briselu, bira partnerstvo sa Miloradom Dodikom – glavnim rušiteljem institucija BiH i otvorenim simpatizerom ruskih interesa u regionu. Takav savez ne samo da blokira ključne procese unutar zemlje, već i direktno sabotira evropsku perspektivu BiH. Sve to se dešava uz prešutnu, a često i otvorenu podršku službenog Zagreba.

Zato više nije pitanje zašto BiH ne napreduje ka EU, već – koliko još puta građani trebaju biti žrtve političkih trgovina u kojima evropski put služi samo kao prazna retorička kulisa?