
Newsletter Subscribe
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
U noći između 25. i 26. augusta 1992. godine, po naredbi Radovana Karadžića, agresorske snage zapalile su i uništile sarajevsku Vijećnicu – jedan od najvećih simbola kulture, znanja i zajedničkog identiteta Bosne i Hercegovine.
Plamen koji je gutao knjige i rukopise osvijetlio je nebo nad Sarajevom, dok su granate padale s položaja vojske takozvane Republike Srpske. Uništeno je blizu tri miliona knjiga i oko 300 rukopisa neprocjenjive vrijednosti, čime je svjesno izvršen kulturocid bez presedana u modernoj evropskoj historiji.
Vijećnica nije bila usputna meta, već pažljivo odabrani simbol. Kao što je spaljivanje biblioteka kroz historiju bilo pokušaj da se zbriše sjećanje jednog naroda, tako je i ovdje cilj bio jasan – izbrisati tragove kulture, tradicije i postojanja Bošnjaka.
Ovaj čin paljenja Vijećnice bio je dio šireg plana uništavanja. Tokom rata, agresorske snage su srušile čak 614 džamija, želeći ne samo fizički istrijebiti jedan narod, nego i zatrti sve što podsjeća na njegovu vjeru, kulturu i običaje.
Iako je Vijećnica nakon rata obnovljena i danas ponosno stoji kao arhitektonska ljepotica i simbol otpora, ono što je izgorjelo u vatri više se nikada neće vratiti. Nestalo je više od 80 posto knjižnog fonda, nestala je riznica znanja, istorije i identiteta koju nijedna obnova zidova ne može nadomjestiti.
Noć kada je spaljena Vijećnica ostat će upisana kao dokaz da agresija na Bosnu i Hercegovinu nije bila samo rat za teritoriju, već i rat protiv sjećanja. Rat protiv kulture i naroda, rat protiv same ideje da različitosti mogu opstati zajedno.