
Newsletter Subscribe
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Sveti Sava, rođen kao Rastko Nemanjić, utemeljitelj je Srpske pravoslavne crkve i autor Zakonopravila – djela koje je u srednjovjekovnoj Srbiji imalo funkciju crkveno-državnog ustava. Pisano početkom 13. stoljeća, Zakonopravilo je kompilacija pravnih i kanonskih tekstova iz Bizantije, koje je Sveti Sava preveo, prilagodio i uveo u upotrebu.
Jedan od najkontroverznijih dijelova ovog djela odnosi se na tadašnje viđenje islama. U odjeljku koji se bavi tzv. “jeresima”, autor donosi tekst poznat kao “prokletstvo Saracina”, koje je sadržavalo stroge formulacije prema muslimanskoj vjeri i proroku Muhammedu a.s. Ove izjave nisu bile autorski Savine, već preuzete iz ranijih vizantijskih spisa – što mnogi historičari danas ističu kao ključnu okolnost.
U ovom tekstu, koji se čita prilikom prelaska s islama na pravoslavlje, navodi se:
“Odričem se sve vere saracinske i proklinjem Muhammeda… Proklinjem Kuran, sve njegove učenike, žene, običaje, zakone i riječi koje su njemu pripisane… Proklinjem raj koji on opisuje, anđele kojima daje imena, proroke koje imenuje, običaje koje propisuje…”
Tekst zatim redom navodi brojne ličnosti iz islamske tradicije – od Alije, Fatime, Zejnebe, do Omera i Ebu Bekra – uz kritiku sadržaja Kur’ana, islamskih vjerovanja o Džennetu, anđelima, postanku čovjeka i drugim aspektima islamske teologije.
Važno je razumjeti da su ovakvi izrazi karakteristični za srednji vijek, period dubokih religijskih sukoba i nerazumijevanja. U to vrijeme, religijska tolerancija kakvu danas poznajemo nije postojala. Hrišćanski, islamski i jevrejski teolozi redovno su pisali polemičke traktate jedni protiv drugih.
Sveti Sava nije bio izuzetak – Zakonopravilo nije bila njegova originalna teološka kritika, već zbir prevoda i interpretacija tadašnjih bizantijskih zakona i komentara. Stoga se danas ne može tvrditi da je Sveti Sava lično formulisao sve navode, ali je tačno da ih je uključio u pravni korpus Srbije tog vremena.
Ne. Današnje društvo počiva na principima vjerske slobode, poštovanja i međureligijskog dijaloga. Tekstovi poput ovog iz Zakonopravila predstavljaju historijsku građu i ne odražavaju savremene stavove niti SPC-a, niti većine vjernika.
Akademska zajednica danas ove izvode analizira kao dio razvoja srednjovjekovne pravne i crkvene misli, ne kao relevantan vjerski ili društveni model.
Pitanje šta je Sveti Sava pisao o islamu jedno je od onih koje zahtijevaju historijski kontekst, ali i svijest o današnjim vrijednostima. Ovi izvodi iz Zakonopravila predstavljaju dokument vremena, i ne mogu se upotrebljavati izvan tog konteksta za savremene polemike.