ŠTA JE SPOJILO NEW YORK I BANJALUKU: Milan Blagojević otkrio tragove lične koristi u javnom novcu…

Prema pisanju američkog lista The New York Times, Vlada Republike Srpske je tokom posljednjih mjeseci iz budžetskih sredstava izdvajala značajne iznose za lobističke usluge u Sjedinjenim Američkim Državama, s ciljem ukidanja sankcija Miloradu Dodiku. U članku ovog uglednog medija navodi se da su lobisti povezani s okruženjem bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa primali najmanje 300.000 američkih dolara mjesečno, prema podacima iz zvaničnih dokumenata Ministarstva pravde SAD-a.

Kako bi se provjerile ove tvrdnje, analiziran je Budžet Republike Srpske za 2025. godinu, objavljen u Službenom glasniku RS broj 110 od 20. decembra 2024. godine. Budžetski dokument, koji je usvojila Narodna skupština RS, precizno navodi sve budžetske korisnike i svrhe izdvajanja sredstava. Međutim, u nijednoj od stavki nije predviđeno finansiranje lobističkih aktivnosti u inostranstvu, niti postoje budžetske pozicije koje bi mogle pokrivati troškove tog tipa.

Drugim riječima, ako su tvrdnje New York Timesa tačne, a sredstva za plaćanje lobista zaista potiču iz javnog budžeta, riječ bi bila o trošenju novca izvan zakonskih okvira. Takva praksa bila bi u suprotnosti sa Zakonom o budžetskom sistemu RS i Zakonom o javnim nabavkama, te bi mogla predstavljati osnov za pokretanje krivične istrage zbog zloupotrebe službenog položaja i nenamjenskog trošenja budžetskih sredstava.

Ono što čini situaciju posebno ozbiljnom jeste činjenica da bi svako plaćanje ovog tipa moralo biti evidentirano u finansijskim izvještajima Vlade RS ili njenih institucija. Budući da u zvaničnim dokumentima nema tragova o takvim transakcijama, opravdano se postavlja pitanje da li su eventualni ugovori s lobističkim firmama prikriveni, odnosno vođeni kroz netransparentne kanale finansiranja.

U analitičkom osvrtu se ističe i da bi, u slučaju potvrde ovih navoda, nadležna tužilaštva i revizorski organi morali hitno pokrenuti istragu. U suprotnom, radi se o ozbiljnom udaru na javni interes i povjerenje građana u institucije sistema.

Autor teksta, međutim, upozorava i na dugotrajan problem nedostatka nezavisnosti domaćih pravosudnih organa. Upozorava se da bi eventualna istraga mogla biti opstruirana zbog političkih pritisaka, što bi dodatno narušilo kredibilitet institucija i produbilo sumnje u sistemsku korupciju.

U konačnici, kombinacija javno dostupnih podataka američkog Ministarstva pravde i sadržaja budžetskog dokumenta Republike Srpske ukazuje na potrebu temeljite provjere svih navoda. Ako se pokaže da su javna sredstva korištena za lobiranje u interesu pojedinaca, a ne institucija, riječ je o ozbiljnom kršenju zakona i mogućem koruptivnom djelovanju na najvišem nivou vlasti.