
Newsletter Subscribe
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
“Republika Srbija ne može sjediti na dvije stolice”, rekao je hrvatski premijer Andrej Plenković 2022. godine u Pragu, komentirajući odnos Srbije prema ruskoj agresiji i evropskoj orijentaciji. Manje od tri godine kasnije, sve više dokaza i tvrdnji ukazuje da je upravo Hrvatska – zajedno sa Srbijom – sjela na obje. I to ne zbog diplomatije, već zbog – nafte.
Prema serijalu Afera tankerska plovidba istraživačkog novinara Domagoja Margetića, Hrvatska i Srbija učestvuju u sofisticiranoj mreži krijumčarenja ruske sirove nafte, uprkos sankcijama i zvaničnim deklaracijama lojalnosti prema Evropskoj uniji. Prema njegovim tvrdnjama, ključnu ulogu u ovoj “dark fleet” operaciji imaju brodari iz Zadra, luka Omišalj na Krku, Jadranski naftovod (JANAF), kao i rafinerije u Sisku, Slavonskom Brodu i Pančevu. Sve to, tvrdi Margetić, funkcioniše po unaprijed dogovorenom planu – između Plenkovića i Vučića.
Ruska nafta, za koju se EU zaklela da je neće koristiti, stiže brodovima pod tamnim zastavama iz ruskih luka pod kontrolom FSB-a, zatim se prebacuje preko Turske do Hrvatske obale, a potom kroz JANAF ide u rafinerije na Balkanu. Margetić tvrdi da nafta završava u Novom Sadu i Pančevu, gdje je Naftna industrija Srbije (NIS), uprkos formalnim sankcijama, i dalje operativna – uz blagoslov Vašingtona, koji redovno odlaže sankcije. Navodno, jer “HDZ lobira za SNS”.
Ali šema ne završava na Pančevu. U igru se ubacuje i Milorad Dodik, predsjednik entiteta RS, za kojeg Margetić tvrdi da ima direktnu vezu s Moskvom preko Duška Perovića, šefa Predstavništva RS-a u Rusiji. Perović, osim političke uloge, navodno učestvuje i u naftnim poslovima. Time se Republika Srpska i njen lider direktno povezuju s ilegalnim tokovima ruskih energenata.
Još 2021. godine, firma Crodux – pod upravom generala Ivana Čermaka – bez znanja državnih institucija BiH, položila je plinovodne cijevi ispod Save za potrebe Rafinerije u Bosanskom Brodu, koja je u većinskom vlasništvu ruske kompanije Zarubežnjeft. Time su ruski interesi bukvalno ukopani ispod granice BiH, bez ijednog formalnog sporazuma s državom. Čermak, Dodik, JANAF, NIS – svi su oni, tvrdi Margetić, dijelovi iste šeme.
U martu 2025. ministar privrede Hrvatske Ante Šušnjar otvoreno je predložio da JANAF otkupi ruski udio u NIS-u. “Nema prirodnije simbioze”, rekao je, kao da govori o organskom partnerstvu, a ne o geopolitičkoj farsi.
Ta “simbioza” se, naravno, prelama preko Bosne i Hercegovine. Godinama Hrvatska lobira protiv Južne plinske interkonekcije s BiH, čime zapravo štiti ruski monopol u regiji. U isto vrijeme, likovi poput Amira Grossa Kabirija u Mostaru – s ruskim poslovnim vezama – sve više učvršćuju položaje na terenu.
Margetić zaključuje da bi upravo izbori u SAD-u mogli promijeniti igru. Ako Donald Trump, poznat po ličnim tenzijama s Putinom, preuzme Bijelu kuću, pitanje je hoće li više tolerisati “tamne operacije” u režiji Beograda i Zagreba.
Jer gdje ima dima – ima i nafte. A ponekad i vatre.