Službenim automobilom išao na odmor u Hrvatsku: Pravosnažno osuđen, ali i dalje obavlja direktorsku poziciju

Mesud Čamdžić, izvršni direktor Šumsko-privrednog društva Zeničko-dobojskog kantona (ŠPD ZDK), pravosnažno je osuđen na šest mjeseci zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja. Ipak, i pored presude, nastavlja obavljati funkciju direktora, bez ikakvih posljedica ili institucionalne reakcije.

Presuda potvrđena, sankcija izostala

Sredinom marta ove godine Kantonalni sud u Zenici potvrdio je raniju presudu Općinskog suda u Zavidovićima, čime je Čamdžićeva krivica za zloupotrebu položaja postala pravosnažna. Prema optužnici, u julu 2023. godine iskoristio je službeni automobil „Škoda Kamiq“ za privatni odlazak na godišnji odmor u Hrvatsku – bez dozvole nadređenih i suprotno internim pravilnicima ŠPD ZDK.

Automobil je nezakonito koristio u periodu od 22. do 28. jula, prešavši državnu granicu na prijelazu Ivanica. Pravilnik firme jasno propisuje da se službena vozila moraju parkirati u krugu preduzeća nakon radnog vremena, što u ovom slučaju nije ispoštovano.

Sud mu je izrekao šest mjeseci zatvora, ali je kazna uvjetna – neće biti izvršena ako u narednih godinu dana ne počini novo krivično djelo.

Direktorska fotelja netaknuta

Unatoč presudi, Mesud Čamdžić i dalje prima platu kao izvršni direktor, koristi službene beneficije i nastavlja predstavljati preduzeće. Niti Vlada Zeničko-dobojskog kantona, niti Uprava i Nadzorni odbor ŠPD ZDK nisu poduzeli nikakve korake – ni suspenziju, ni disciplinski postupak.

Dodatni šamar javnosti predstavlja činjenica da ga je gradonačelnica Zavidovića, Erna Merdić Smailhodžić, nedavno imenovala i za predsjednika Skupštine Javnog komunalnog preduzeća “Radnik” d.o.o. Zavidovići.

Politička zaštita i tišina institucija

Čamdžić je član stranke NES (Narodni evropski savez), koja je dio vladajuće koalicije na nivou Zeničko-dobojskog kantona i Grada Zavidovići. Upravo se u toj političkoj povezanosti mnogi analitičari i građani slažu da leži razlog zašto pravosnažna presuda nije proizvela nikakve praktične posljedice.

U pravno uređenoj državi, takva presuda bi automatski povukla disciplinsku odgovornost, suspenziju sa funkcije i hitnu reakciju nadležnih. No, u ovom slučaju šutnja sistema i institucionalna inertnost otvaraju prostor za sumnje u političku trgovinu i dvostruke aršine u postupanju prema zakonima.

Jasna poruka: zakon nije jednak za sve

Ovaj slučaj ne otvara samo pitanje odgovornosti jednog pojedinca, već ruši povjerenje u pravosuđe, javna preduzeća i političke strukture koje očigledno štite “svoje ljude”. Ako se funkcije i dalje mogu obavljati i nakon pravosnažne presude – gdje prestaje vladavina prava, a počinje politička samovolja?