Sjećanje na Abdulaha Kovačevića: Prva žrtva u sjeni nadolazeće agresije

Vizionar iz Bijeljine koji je upozoravao na nadolazeće zlo – njegov nestanak i tragična sudbina postali su simbol početka jednog mračnog perioda za Bosnu i Hercegovinu.

---

Ko je bio Abdulah Kovačević?

Abdulah Kovačević bio je magistar ekonomskih nauka, predsjednik Muslimansko Bošnjačke Organizacije (MBO) Bijeljina i čovjek koji je, još krajem 1980-ih, jasno prepoznao nadolazeće prijetnje. Aktivno je govorio o opasnostima koje se nadvijaju nad bošnjačkom zajednicom, naročito na području Semberije i Majevice.

Godine 1990. počeo je pisati knjigu o aktiviranju ekstremnih grupa i porastu političke netolerancije, a često je govorio da su školovani ljudi i vjerski svjesna omladina prvi na meti.

---

Dani pred nestanak

U jesen 1991. godine, Abdulah je sve više vremena provodio u džamiji i sa svojim narodom, uvjeren da dolaze teški dani. Njegove riječi nakon džuma-namaza, kada je pozvao vjernike na budnost i jedinstvo, ostale su upamćene kao vizionarske.

Nekoliko sedmica kasnije, povukao se u rodne Vražiće, uzimajući nekoliko dana neplaćenog odsustva. Njegova porodica kasnije će svjedočiti da je bio praćen, da su ga nepoznate osobe uhodile po Bijeljini, te da se osjećao ugroženo.

---

Nestanak i tragični kraj

Dana 29. novembra 1991. godine, Abdulah je nestao u okolini rijeke Sibošnice, gdje je često boravio uz svoj nasad oraha. Njegov nestanak prijavljen je nadležnim organima, ali potraga nije dala rezultate.

Nakon više sedmica, 5. januara 1992. godine, njegovo tijelo pronašli su lovci na padinama planine Majevice. Prema izjavama mještana, danima ranije je iznad tog područja viđen vojni helikopter. Porodica i prijatelji uvjereni su da je Abdulah bio žrtva planske otmice i likvidacije.

---

Posljednje riječi vizionara

Abdulah je tokom života objavio dvije zbirke pjesama. U jednoj od njih, napisanoj godinu dana prije smrti, kroz stihove je opisao vlastiti kraj – kao da je predosjećao šta dolazi. Njegova poezija, ali i hrabrost, ostali su zapisani u sjećanjima onih koji su ga poznavali.

---

Majčina tuga ne prestaje

Majka rahmetli Abdulaha i danas, tri decenije kasnije, svako jutro nakon sabaha pogleda prema mezarju iznad kuće. Njene tihe dove i suze su neizbrisivi podsjetnik na gubitak koji nije samo porodični – već i kolektivni.

---

Za kraj – sjećanje kroz stihove

Za kraj i sjećanje na ovog velikog čovjeka i patriotu donosim njegovu pjesmu u kojoj je predvidio svoj kraj. Knjiga je izašla iz štamparije godinu dana pred njegovu smrt:

——————————————————————————–

UMRIJEĆU U SLAVU ALLAHA

Umrijeti majko hoću,

da ne bude Bosna RAM,

sto ostalo od života,

bilo bi me živjet sram.

Umrijet majko hoću,

imana mi, dina,

Za slobodnu Bosnu

Rodila si sina.

Umrijeti majko hoću,

Prije Ramazana,

Neka babo post zaposti

Bošnjak-muslimana.

Umrijeti majko hoću,

S molitvom ezana,

Da minaret svjetlo krasi,

Cijelog Ramazana.

Umrijeti majko hoću,

u pjesničkom duhu,

umjesto zagrljaja šalji mi fatihu.

Umrijeti majko hoću,

bez bojazni, straha,

podanik ću biti samo,

u slavu Allaha.

---

Abdulah Kovačević ostaje simbol mudrosti, vjere i žrtve. Njegova priča podsjeća nas na važnost budnosti i zajedničke odgovornosti za istinu.

Podijelite ovu priču kako bi ostala zapamćena i prenosila se novim generacijama.

Borka je otkrila lokaciju masovne grobnice u blizini logora Manjača. Nedugo kasnije pronađena je mrtva