Sebija Izetbegović: Zavladali pacovi. Zašto se ništa ne dešava u slučaju Džene Gadžun?

Prošle su četiri godine od tragične smrti djevojčice Džene Gadžun, a javnost još uvijek ne zna potpune odgovore na ključna pitanja: ko je odgovoran, kako je moguće da se operacija djeteta obavi u neadekvatnim uslovima, i zašto institucije ne reagiraju. Brojni detalji o samom slučaju, uključujući okolnosti operacije, licenciranja osoblja i dozvola za rad, ukazuju na ozbiljne propuste u sistemu. U najnovijoj javnoj objavi, prof. dr. Sebija Izetbegović postavlja upravo ta pitanja – tražeći odgovornost i istinu u ime roditelja, građana i struke.

Objavu prenosimo u cjelosti, bez izmjena:

“Zašto se ništa ne rješava u slučaju smrti djevojčice Džene Gadžun? Prošlo je 4 godine.

Možda zato što je operacija radjena u običnoj zubarskoj ordinaciji Bejtović na kojoj je pisalo Poliklinika Bejtović? To naravno nije bila poliklinka, nisu zadovoljavali uslove da to budu ali je natpis stajao. Brzo nakon smrti djevojčice promijenili su naziv i postavili onaj koji odgovara stvarnim uslovima.Kako je to inspekcija dozvolila ? Ko ih je registrovao i dao dozvolu iz Ministarstva zdravstva KS? Kako su dvije doktorice, obije oftalmolozi, mogle raditi operaciju oka djetetu u stomatoloskoj ordinaciji? Nisu imale ni dozvolu za rad u opštoj anesteziji. Jedna od njih nije imala ni potrebnu licencu za rad u Kantonu Sarajevo. Ona je uradila i prvu operaciju u KB Zenica, ugradila neki plastični implant. Da li je taj implant prošao kroz bolničku apoteku? Rana je kvasila i gnojila nakon operacije.Da li uopće tu vrstu usluge pruža KB Zenica? Doktor koji je uspavao dijete, Suad Rožajac, radio je na anesteziološkom aparatu koji nije redovno servisiran i verifikovan. Sestra koja mu je asistirala nije imala urednu dokumentaciju. Vlasnik te stomatološke ordinacije je Benjamin Bejtović i član je predsjedništva Nasa stranka, a Suad Rozajac u zdravstvenom savjetu iste stranke. Za ove dvije doktorice ne znam. Znam da je Jasmina Halimić napustila KCUS dok sam ja bila generalna direktorica, pa je zadovoljila jedan od uslova da je štite? Isto kao i Benjamin Bejtović i Suad Rožajac. Njih dvojica su iznijeli gomilu laži i uvreda na moj račun odlazeći iz KCUS.

Na težak i tužan način, nakon smrti male djevojčice, javnost je saznala o kakvim se ljudima i “stručnjacima” radi. Bejtović je čak nagradjen ponovnim prijemom u KCUS, Klinika za maksilofacijalnu hirurgiju. Ovo što navodim je samo dio onoga što je jasno i decidno napisano u opsežnom inspekcijskom nalazu čiju mi je kopiju poslao tadašnji ministar zdravstva KS Haris Vranić ali me i usmeno obavijestio u nekoliko telefonskih razgovora.

I više nego dovoljno da se riješi slučaj smrti djevojčice koja nije mogla doći na red u redovnoj proceduri, kod doktorice koja ju je i prvi put neuspješno operisala, ali može privatno za 2100KM, tamo gdje nema licencu za rad?

Šta bi bilo da je Dzena kćer nekoga iz Njihove stranke? Da li bi se radilo brže i konkretnije?

Sramno i opasno vrijeme je došlo.

Svi imaju razloga da se boje ovakvih stvari.

Inače, u KS redovno stanje.

Prljav grad, zapušteno, izrovane ceste mjesecima , probijeni svi rokovi za završetak radova, nepokošeno, raste broj oboljelih od leptospiroze, prisušilo pa čekamo hanta virus.

Zavladali pacovi, miševi, žohari i zmije našim nekad divnim gradom”, poručila je Izetbegović.

Smrt male Džene nije i ne smije biti tema koja pada u zaborav. Ne zbog političkih neslaganja, ne zbog šutnje institucija i ne zbog ličnih interesa. Ovdje se radi o djetetu, o povjerenju u zdravstveni sistem, i o pravu svih građana da znaju istinu. Dok se odgovorni ne imenuju i ne preuzmu posljedice svojih postupaka – sumnja, bol i ogorčenje neće nestati. Javnost, ali i čitavo društvo, duguje Dženinoj porodici – istinu, pravdu i reformu sistema koji mora služiti čovjeku, a ne prikrivati greške.