Sebija Izetbegović: Nije uobičajeno klanjati u parku, kao što nije uobičajeno poroditi se u autu, ali ćemo pomoći

Objava profesorice Sebije Izetbegović na društvenim mrežama izazvala je veliku pažnju javnosti. U emotivnom i otvorenom obraćanju, prisjetila se svoje dugogodišnje ljekarske prakse i odnosa s pacijenticama različitih vjera i porijekla, naglašavajući međusobno uvažavanje i povjerenje koje je gradila s njima. Povod za njene riječi bilo je nedavno uznemiravanje žene u Širokom Brijegu dok je obavljala molitvu, što je Izetbegović osudila i uporedila s ljudskim i profesionalnim vrijednostima koje je sama nastojala živjeti.

Objavu prenosimo u cjelosti:

Nekad mi bude žao što nisam zapisivala koga sam sve pregledala, porodila i operisala. Ne da bih objavila, nego zbog sebe, da mogu prebrojati i podsjetiti se svih imena a, bilo ih je puno. Postoji to evidentitano u starim knjigama protokola pregleda, porodjaja i operacija. Puno je bilo žena iz raznih dijelova Bosne i Hercegovine, raznih imena i prezimena i, raznih vjeroispovijesti. Nekad i tri generacije. Majka, kćeri, pa onda i unuke. Uvijek sa jednakom pažnjom i predanošću sve njih sam pregledala i liječila.

Sjećam se jedne drage žene iz Kiseljaka. Imala je puno raznih zdravstvenih problema i bila je zahtjevan pacijent. Na jednoj od kontrola, sagnula se i iz majice je ispao lančić sa privjeskom, pa ona upita: smeta li vama doktorice što ja nosim križ?

“Ne smeta mi, već na prvom pregledu sam vidjela da imate, davno. Nadam se da vama ne smeta što ja nosim Ajetul Kursi”? Izvadim privjesak i pokažem joj, obije se počnemo smijati jedna drugoj.

Nakon dvije trudnoće i porodjaja, dovela je i sestru i mamu, preporučila puno svojih rodica, prijateljica i njihovih mama i kćeri iz raznih dijelova BiH.

Sjetim se kako sam pazila i porodila jednu iznimno traumatiziranu trudnicu koja je insistirala da će otići u Zagreb. Nije otišla, vjerovala mi je i ostala u Sarajevu.

Vodila sam je kroz treću trudnoću i porodila.

Dobila zdravog sina nakon dvije kćeri, kako sam i rekla. Sretna otišla.

Kako sam spasila ženu iz Nove Bile, koju su dovezli u kritičnom stanju, višesatna operacija. I, ne samo jednu.

Voljela bih da one kažu svojim muževima, braći i sinovima da ovom čovjeku iz Širokog Brijega objasne da nije u redu napasti ženu, nikako, kamoli ako se żeljela pomoliti Bogu.

Nije uobičajeno klanjati u parku, ali nije nikako u redu napasti ženu zbog toga. To se jednostavno ne radi i, to bi više trebalo da komentarišu žene.

Nije uobičajeno da se žene porode u autu, na cesti, u parku, ali ako se desi, naravno da ćemo priskočiti u pomoć, pa ćemo joj poslije reći da je trebala planirano i na vrijeme otići u porodilište. Nećemo je napasti zbog nemjesta i nelagode koju je, mozda, nekome prouzročila jer ne vole svi gledati krv i plodnu vodu.

Žene moraju razmišljati jedne o drugima. Ja bih se usprotivila svakome ko bi pokušao otjerati časnu sestru ili monahinju, bez razmišljanja i bez straha.