Samira Moussa je otkrila jeftin lijek za rak, nakon čega je poginula pod sumnjivim okolnostima

Samira Moussa, prva egipatska nuklearna naučnica i pionirka atomske fizike na Bliskom Istoku, ostavila je neizbrisiv trag u svijetu nauke, medicine i borbe za društvenu jednakost. Proslavljena kao “Miss Curie of the East”, ova izuzetna žena posvetila je život nauci s ciljem da nuklearna energija i tretmani protiv raka postanu dostupni svima – bez obzira na društveni status ili bogatstvo.

Rođena 1917. godine u egipatskoj pokrajini Gharbia, Samira je rano osjetila težinu gubitka – njena majka je umrla od raka. Ovaj traumatični događaj oblikovao je njen put. Nakon preseljenja u Kairo, njen otac je uložio sve u obrazovanje svoje kćerke. Samira je briljirala u školovanju i uprkos tome što je mogla upisati inženjerstvo, izabrala je studije prirodnih nauka na Univerzitetu u Kairu.

Diplomirala je s počastima 1939. godine na odsjeku za radiologiju, a njeno istraživanje o uticajima rendgenskog zračenja na različite materijale odmah je izazvalo pažnju akademske zajednice. Zahvaljujući podršci uglednog profesora dr. Moustafe Mousharafe, postala je prva žena koja je predavala na tom fakultetu, kao i prva Egipćanka sa doktoratom iz atomskog zračenja.

Atomi za mir – san koji je prerano prekinut

Samira je bila uvjerena da se nuklearna energija može koristiti u humane svrhe. Njen san je bio da liječenje raka postane “jeftino kao aspirin”, kako je jednom izjavila. Bila je pokretač Konferencije „Atomska energija za mir“ i organizovala međunarodna okupljanja na temu „Atomi za mir“, okupivši brojne istaknute naučnike.

Njeno istraživanje je uključivalo revolucionarnu formulu za razbijanje atoma jeftinijih metala poput bakra – potencijalno otkriće koje bi moglo otvoriti vrata širokoj, pristupačnoj primjeni nuklearne tehnologije u medicini. Uz sve to, nesebično je volontirala u bolnicama, pomažući pacijentima oboljelim od raka, u znak sjećanja na borbu koju je prošla njena majka.

Sumnjiva smrt i neodgovorena pitanja

Godine 1952., Samira je dobila Fulbrightovu stipendiju i otputovala u SAD kako bi se usavršavala u najmodernijim laboratorijama Kalifornijskog univerziteta. Zbog značaja njenog rada, čak joj je odobren ulazak u tajna američka nuklearna postrojenja – izuzetno rijedak čin povjerenja. No, iako su joj nuđeni državljanstvo i unosni angažmani, odbila je sve ponude uz riječi: “Egipat, moja draga domovina, čeka me.”

Nedugo nakon toga, Samira Moussa je poginula u misterioznoj saobraćajnoj nesreći u Kaliforniji, 5. augusta 1952. godine. Automobil kojim je putovala sletio je s litice visoke preko 12 metara. Njen vozač je iskočio netom prije pada i prošao bez povreda – što je odmah izazvalo sumnje. Neki izvještaji tvrde da je nesreću izazvalo drugo vozilo, ali okolnosti nikada nisu do kraja razjašnjene. Smrt mlade naučnice, koja je imala samo 35 godina, ostala je obavijena velom misterije.

Naslijeđe koje živi

Danas, Samira Moussa simbolizira više od nauke – ona je oličenje hrabrosti, vizije i borbe za dostupnu medicinu. Njena odlučnost da se znanje i tehnologija ne pretvore u privilegiju bogatih, već alat za spasavanje života, ostaje inspiracija širom svijeta.

Dok naučni svijet i dalje razmatra mogućnosti koje je njeno istraživanje moglo otvoriti, jedno je sigurno: Samira Moussa je ostavila svijet boljim nego što ga je zatekla.