Newsletter Subscribe
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Enter your email address below and subscribe to our newsletter


Usvajanje budžeta Republike Srbije za 2026. godinu otvorilo je novo političko pitanje koje izaziva snažne reakcije u regionu i Sjedinjenim Američkim Državama. Posebnu pažnju privukla je budžetska stavka od 164 milijarde dinara (oko 1,4 milijarde eura), iznos za koji se procjenjuje da bi Beograd mogao iskoristiti za eventualno preuzimanje Naftne industrije Srbije (NIS) od ruskih kompanija Gazprom Neft i Gazprom. Ovakav scenarij postao bi moguć ukoliko ruski vlasnici do sredine januara ne uspiju prodati svoj udio, budući da je NIS pod američkim sankcijama.
Srbija je 2008. godine većinski paket NIS-a prodala ruskoj strani za 400 miliona eura. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pokušao je objasniti pritiske koji dolaze iz Washingtona, poručivši:
„Ne razumijem šta su radili, trudim se racionalizovati i analizirati, ali moram priznati da nisam sasvim shvatio.“
Dio javnosti u Srbiji i pojedini mediji smatraju da je riječ o pokušaju SAD-a da utiču na energetska kretanja u regionu. Pojedini analitičari ocjenjuju da bi eventualno preuzimanje NIS-a moglo biti dio šire strategije jačanja američkog utjecaja u Evropi i na širem eurazijskom prostoru. Takođe se navodi da je Moskva svjesna takvih procesa te da nastoji izvući najpovoljniji ishod za svoje interese.
Analitičari iz regiona upozoravaju da aktuelni američki pristup Srbiji ne treba posmatrati isključivo kroz prizmu velikih strateških interesa. Navode da odluke administracije u Washingtonu ponekad imaju i političke ili emotivne motive, što dodatno otežava odnose.
Sankcije protiv NIS-a uvedene su pred kraj mandata prethodne američke administracije, prvenstveno zbog stava Srbije prema Rusiji i bliskih političkih veza Beograda i Moskve. U Srbiji je postojalo uvjerenje da će dolazak Donalda Trumpa donijeti promjene, s obzirom na ideološke sličnosti između pojedinih američkih i srbijanskih političkih krugova, kao i zbog tradicionalno dobrih odnosa s nekim evropskim desnim vladama.
Međutim, dva nedavna poteza SAD-a pokazala su drugačiji smjer: uvedene su rekordne carine od 35 posto na uvoz iz Srbije, a prema navodima pojedinih nezavisnih medija, Vučić tokom posjete Floridi nije imao planirani susret s američkim predsjednikom. To je protumačeno kao politička poruka Washingtona.
Dodatnu pažnju privukle su pojedine tvrdnje, koje nisu potvrđene, a prema kojima se dio informatičke opreme povezan s američkim izbornim procesima navodno nalazio u Srbiji. Ove informacije izazvale su veliko interesovanje, ali nemaju službenu potvrdu.
Odnosi Beograda i Moskve takođe su se pogoršali. Ruska strana, prema navodima upućenih izvora, nezadovoljna je zbog toga što je Srbija slala oružje Ukrajini. Zbog toga navodno ne pokazuju spremnost da pomognu u rješavanju statusa NIS-a, niti da ubrzano postignu novi dogovor o isporuci plina.
Vučić je poručio da će se Srbija okrenuti alternativama:
„Ako do petka ne postignemo ugovor, počet ćemo pregovore o plinu s drugom strankom od ponedjeljka.“