“Patriotama” pomilovanje, “izdajnicima” sankcije: Američka administracija otkriva dvostruke aršine prema SNSD-u i SDS-u!

Kancelarija za kontrolu strane imovine (OFAC), koja djeluje pri Ministarstvu finansija Sjedinjenih Američkih Država, nedavno je sa svoje “crne liste” skinula četiri osobe iz Republike Srpske.

U pitanju su Jelena Pajić Baštinac, Danijel Dragičević, Goran Raković i Dijana Milanković, ranije označeni kao bliski saradnici predsjednika SNSD-a Milorada Dodika. Sankcije su im bile uvedene zbog navodnog kršenja Dejtonskog mirovnog sporazuma i učestvovanja u obilježavanju 9. januara – Dana Republike Srpske.

Prema dostupnim informacijama, u narednim danima se očekuje proširenje liste osoba koje će biti skinute s OFAC sankcija, a među njima bi, kako se spekuliše, mogao biti i sam Milorad Dodik, kao i članovi njegove porodice i saradnici iz vrha SNSD-a.

S druge strane, Srpska demokratska stranka (SDS) i dalje ostaje na američkoj “crnoj listi”, gdje se nalazi još od 2004. godine. Među sankcionisanim su i Milovan Bjelica i Dragomir Vasić, a sam SDS se, više od dvije decenije kasnije, i dalje suočava s posljedicama odluka donesenih u vrijeme visokog predstavnika Pedija Ešdauna.

U javnosti se sve češće postavlja pitanje: zašto su “patriote” iz SNSD-a pomilovane, dok su “izdajnici” iz SDS-a i dalje pod sankcijama?

Visoki funkcioner SDS-a Milovan Bjelica, koji se na američkoj listi nalazi još od 2003. godine, podsjeća da je tada bio smijenjen sa svih funkcija i zabranjen mu je politički angažman.

“Ešdaun me 7. marta 2003. smijenio i zabranio bilo kakav društveni rad. Ubrzo sam se našao i na američkoj crnoj listi, uz obrazloženje da pripadam mreži podrške Radovanu Karadžiću. Godinu kasnije, sankcionisana je i cijela SDS”, kaže Bjelica.

Na česte optužbe iz vlasti da su u SDS “izdajnici” i “strani plaćenici”, Bjelica odgovara da je apsurdno da ga tako nazivaju oni koji, kako kaže, nisu učestvovali u stvaranju Republike Srpske.

“Uvredljivo je da nas tako nazivaju. Ja znam ko sam i šta sam, i nikada nisam mijenjao svoje principe. To ne mogu reći za mnoge druge koji su ih prodali zarad interesa”, dodaje on.

Bjelica ističe da se na ovom primjeru vidi dvostruki standard međunarodne politike, gdje se jedni nagrađuju, a drugi kažnjavaju, zavisno od trenutnog političkog interesa.

“Očigledno je da u međunarodnim odnosima ne postoje trajni principi, nego samo privremene koristi”, zaključuje Bjelica.