Objelodanio milionske prevare pa završio s lisicama na rukama

Kako je borba protiv sumnji na milionske zloupotrebe u Unsko-sanskom kantonu završila hapšenjem onoga koji ih je prijavio

Šta se desi kada u Bosni i Hercegovini pokušate zaustaviti organizovane zloupotrebe u javnoj instituciji? Ako pitate Amira Osmančevića – završite s lisicama na rukama. Ovo nije priča o jednoj osobi. Ovo je priča o sistemu koji ne prašta onima koji dirnu u tokove javnog novca.

Kada je kontrola postala prijetnja

Kada je Amir Osmančević 2019. godine imenovan za direktora JU Direkcija regionalnih cesta Unsko-sanskog kantona, zatekao je instituciju u kojoj su se milioni maraka trošili bez stvarne kontrole. Već u prvim mjesecima mandata primijetio je obrazac koji je, kako tvrdi, ukazivao na moguće organizovane zloupotrebe javnog novca. U trenutku kada je odlučio taj sistem presjeći – počeo je njegov problem.

Jedan čovjek – sve funkcije, sav novac

Osmančević navodi da je utvrdio kako je jedan građevinski inžinjer u isto vrijeme radio predmjere radova, procjenjivao vrijednosti javnih nabavki, bio član komisija za te nabavke i vršio nadzor nad izvedenim radovima. Drugim riječima – jedna osoba je kontrolisala cijeli tok novca. Takav sistem, prema njegovim riječima, omogućavao je manipulaciju cijenama. Kvadratni metar asfalta u jednoj procjeni koštao je 14 KM, u drugoj 28 KM. Razliku nije teško izračunati – naročito kada se radi o kilometrima cesta. Uvođenjem komisijskog odlučivanja, u koje su uključeni građevinski inžinjeri, ekonomisti i pravnici, taj sistem je, kako tvrdi, prekinut.

Kada su milioni nestali s papira

Uspostavom interne kontrole, prema njegovim navodima, desilo se nešto što se rijetko viđa u javnim institucijama: troškovi redovnog održavanja cesta pali su sa 3,5 miliona KM godišnje na svega 900.000 KM. Razlika od oko 2,5 miliona KM godišnje odnosila se, prema njegovim prijavama, na radove koji su bili fakturisani, a nisu u potpunosti izvedeni. U tom trenutku, Osmančević više nije bio direktor. Postao je – meta.

Hapšenje koje je sve promijenilo

Godine 2020. Amir Osmančević biva uhapšen. Prema njegovim navodima, u razgovoru u prisustvu advokata postupajuća tužiteljica Mesanović mu je sugerisala da postoje određeni pritisci. Cilj, kako on tvrdi, bio je njegovo uklanjanje kako bi se stare prakse mogle nastaviti. Sud, nakon uvida u dokaze, ukida sve mjere zabrane, te se Osmančević vraća na posao. U aprilu 2022. godine Tužilaštvo Unsko-sanskog kantona zvanično obavještava da neće biti podignuta optužnica, jer ne postoje materijalni dokazi protiv njega. Za mnoge bi to bio kraj priče. Za njega – tek početak.

Krivične prijave koje čekaju epilog

Nakon svega, Osmančević podnosi više krivičnih prijava koje, prema dostupnim informacijama, do danas nisu dobile sudski epilog. Među njima su prijave koje se odnose na fakturu od 77.000 KM, dok su stvarni radovi navodno iznosili 22.000 KM, zatim na garancije za kvalitet radova gdje su ceste u garantnom roku popravljane novcem Direkcije umjesto aktiviranjem bankarskih garancija, što je moglo proizvesti štetu u velikim iznosima. Također, prijavljena je i saobraćajna signalizacija: od ugovorenih 4,5 miliona KM izvedeno je oko 600.000 KM, dok je ostatak, prema prijavi, fakturisan za neizvedene radove. Spominju se i radovi bez građevinskih dozvola, što bi moglo predstavljati kršenje Zakona o građenju i Zakona o cestama. Reakcija Tužilaštva USK, barem javno, za sada nije poznata.

Novi apsurd: ponovo uhapšen

Umjesto da se rasvijetle prijavljene nepravilnosti, Osmančević biva ponovo uhapšen. Razlog? Navodno asfaltiranje lokalne ceste. Optužba tvrdi da je time oštećena Direkcija regionalnih cesta, iako zakon propisuje da je Vlada Federacije BiH vlasnik svih javnih cesta. Još veći šok predstavlja nalaz vještaka: asfaltiranje 900 m² procijenjeno je na 19.000 KM, dok se Osmančeviću stavlja na teret iznos od 56.000 KM.

Poruka koja se šalje svima

Slučaj Amira Osmančevića nije samo pravni slučaj. To je poruka. Poruka svima koji pomisle da se u Bosni i Hercegovini isplati dirnuti u uhodane šeme i milionske tokove javnog novca. U pravnoj državi – ovo bi bio alarm. U Unsko-sanskom kantonu – zasad je upozorenje. A pitanje ostaje: koliko još ovakvih priča nikada ne dođe do javnosti?

Napomena redakcije:

Portal ostaje otvoren za odgovor Tužilaštva USK, JU Direkcije regionalnih cesta Unsko-sanskog kantona, kao i svih osoba ili institucija koje se u tekstu spominju.