Nenad Čanak: Ako mi se nešto dogodi – Vučić je lično odgovoran

Bivši predsjednik Skupštine Vojvodine i osnivač Lige socijaldemokrata Vojvodine, Nenad Čanak, iznio je teške optužbe na račun bezbjednosnih službi u Srbiji, tvrdeći da su mu nedavno ulazili u stan i uzimali lične stvari, podsjećajući ga, kako kaže, na represivne metode iz devedesetih godina.

Pretnje porodici – prelazak crvene linije

U obraćanju medijima, Čanak je naglasio da su mu indirektno upućene pretnje sinu Milanu, što je okarakterisao kao prelazak njegove “crvene linije”.

“Nikome neću dozvoliti da dira moju porodicu. To je crvena linija, i svako ko je pređe – znaće s kim ima posla,” poručio je odlučno.

Podsjetio je javnost da je već ranije upozoravao da režim “priprema teren za njegovu likvidaciju”. Ove tvrdnje potkrijepio je činjenicom da je nakon 20 godina, u januaru 2025, ostao bez policijskog obezbjeđenja, koje mu je do tada bilo dodijeljeno zbog bezbjednosnih prijetnji.

Direktna odgovornost režima

Čanak otvoreno imenuje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića kao lično odgovornog ukoliko mu se nešto desi, ističući da nije riječ o pretpostavkama, već o jasnim prijetnjama koje dolaze iz režimskih krugova.

“Tačno znam s kim imam posla – borio sam se protiv njih i devedesetih. I poručujem im: ovaj put ta borba neće završiti dobro po režim.”

Povratak iz penzije pod prisilom

Čanak, koji je nakon višedecenijskog političkog angažmana otišao u penziju, kaže da je prisiljen da se vrati u javnost jer mu “ne daju mira”.

“Jedva sam dočekao da odem u penziju, ali očito oni to ne dopuštaju. Ako su htjeli da me vrate – uspjeli su.”

Meta režimskih medija

Podsjetimo, krajem prošle godine njegov sin Milan bio je targetiran na televiziji Informer, a ubrzo zatim i sam Čanak od strane predsjednika Vučića. Ti napadi, tvrdi, nisu nimalo slučajni, već dio šireg mehanizma zastrašivanja i eliminacije kritičkih glasova.

Čankove izjave dolaze u trenutku kada se u Srbiji sve otvorenije govori o gušenju slobode izražavanja, zloupotrebama službi bezbjednosti i rastućoj atmosferi političke represije. Ostaje da se vidi hoće li institucije reagovati na njegove tvrdnje – ili će, kao mnogo puta ranije, tišina biti jedini odgovor.