
Newsletter Subscribe
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
U narodu se odavno priča da je Nasrudin-hodža bio čovjek velike mudrosti, ali i još većeg straha – osobito kad je riječ o njegovoj ženi. Iako se nije trudio da taj strah previše skriva, često je pokušavao saznati kako stoje drugi ljudi s tom „unutrašnjom borbom“. Jer, kad znaš da nisi sam u nevolji – nekako ti bude lakše.
Jednom prilikom, dok je držao vaz u džamiji u Akšehiru, odluči da testira stanje u narodu. Ono što se tada desilo postalo je jedna od najpoznatijih anegdota o hodži, strahu i – bračnom autoritetu.
Nasrudin-hodža se bojao svoje žene, a taj strah nije toliko ni krio od svijeta, ali je opet želio znati da li se kao on, i drugi ljudi boje svojih žena.
Jednom, kad je u Aksehiru u džamiji držao vaz, zapita prisutne da li se boje svojih žena.
– Ko se boji, neka na noge ustane! – poviče Hodža.
Svi ustadoše osim jednog.
Nasrudin-hodži odahnu na srcu kad vidje da nije usamljen, ali kad vidje jednog da sjedi, bi mu drago da ima barem neko ko se ne boji žene.
– Evo,ljudi, pogledajte junaka! Evo čovjeka koji se ne boji svoje žene!
– Ama jok, efendija! Čim ti spomenu ženu, meni se obje noge podsjekoše, pa nemam snage da na njih ustanem – dočeka onaj.