Nana se razvela od muža posle 55 godina braka: Muž sa ljubavnicom u kući, a ja kopam baštu 

U selu Oskova kod Banovića živi Muša, 78-godišnja žena čija je životna priča potresna, ali i inspirativna. Nakon 55 godina braka, kroz koje je prošla brojne izdaje i poniženja, skupila je snagu da kaže – dosta.

U razgovoru za YouTube kanal Alena Avdića, ova hrabra nana ispričala je svoju životnu ispovijest – od supruga koji ju je napustio zbog ljubavnice, vraćao se praznih džepova, dovodio druge žene u njihov zajednički dom, pa sve do trenutka kada ju je ucijenio da bira između njega i vlastitog sina. Odluka je tada bila jasna.

“On mi je rekao da biram – ili on ili moj sin iz Australije. A ja sam mu rekla – idi svojim putem, ja biram dijete. On je moje tijelo, moja krv, moje sve. Od djeteta se ne odričem,” rekla je Muša, ne krijući suze ni snagu koju nosi u sebi.

Njen brak, koji je trajao više od pola vijeka, nije bio bajka. Bio je to, kako sama kaže, život u kojem je najviše davala, a najmanje dobijala. U jednom trenutku, muž ju je ostavio s troje djece i odselio se drugoj ženi. Kada ga je ta žena napustila, vratio se Muši – s dugovima i bez imovine. Ona ga je, i tada, primila nazad, misleći da je tako najbolje za djecu. Međutim, poniženja su se nastavila. Ljubavnice je dovodio u njihov dom, vrijeđao je, a jednom ju je čak pokušao natjerati da ga se “zahvalno” primi nazad i “oprost” traži od njega.

“Ja sam kopala njivu, a oni pravili ručak u kući. Kaže mi ta žena da dolazi jer moj muž tako hoće. Gledam i ne vjerujem da mi se to dešava u mojoj kući,” prisjeća se Muša.

S godinama, došlo je i do konačnog prijeloma. Kada se sin vratio iz Australije, muž je zahtijevao da se njega odrekne kako bi on mogao nesmetano živjeti svojim starim navikama. To je bio trenutak kad je Muša, iako u poznim godinama, donijela životnu odluku – podnijela je zahtjev za razvod.

“Mislila sam, bit će bolje. Ali čovjek kako stari, sve je veća budala,” kaže sa dozom gorčine, ali i olakšanja.

Danas, kaže, žali samo što nije ranije rekla „dosta“. U njenoj poruci mladima ima i gorčine i mudrosti: „Kad gledam šta mladi danas trpe, ništa mi nije čudno. Nisu imali od koga da nauče bolje.“

Kad mi je majka umrla, otišli smo na dženazu. Ja sam ostala još jedan dan kod rodbine, a on se odmah vratio kući. Sljedeće večeri, kad me sin dovezao nazad, cijela kuća je odzvanjala od muzike. Uđem unutra – on sjedi sa nekom drugom ženom, razvalili muziku do daske. Kažem: “Zar tako, kad sam tek majku ukopala?” A on, hladno, kaže: “Kakve to veze ima?” Onda se još naljutio, izašao s njom iz kuće i vratio se tek oko četiri ujutro – priča Muša, glasom u kojem se i danas osjeti nevjerica.

Muša danas živi mirno, sa sinom koji joj je najveća podrška. Iako je prošla put bola i strpljenja, ne gleda unazad sa mržnjom, već sa spoznajom da dostojanstvo nikada ne dolazi prekasno.

“Danas se ne bih mijenjala ni za jednu mladu. Imam mir i više ne moram nikome da dokazujem da vrijedim. Vrijedila sam oduvijek – samo sam to prekasno shvatila.”