Nakon vijesti da majci nije dozvoljen pristup mezaru, oglasio se i otac malog Samira

U Velikoj Kladuši danas je na bolji svijet ispraćen četverogodišnji Samir Durđić, dječak koji je tragično preselio u Sloveniji usljed gušenja hranom. Njegova prerana smrt potresla je javnost u Bosni i Hercegovini, a dodatnu tugu izazvala je činjenica da njegovoj majci, Sumeji, nije bilo omogućeno da prisustvuje dženazi na dostojanstven način.

Nakon dženaze oglasio se i dječakov otac, iznoseći svoju stranu priče. Kako navodi, bio je uz svog sina od najranijih dana i pružio mu sve što je mogao — od brige i ljubavi do stabilnog doma. “Samo Allah, dž.š., i ljudi koji me zaista poznaju znaju ko sam bio i šta sam značio za svoje dijete kroz cijeli njegov kratki život”, izjavio je. Dodaje da mu je sin bio povjeren na čuvanje kada je imao samo dva i po mjeseca, te da ga je od tada podizao sa potpunom posvećenošću.Samo Allah, dž.š., i ljudi koji me zaista poznaju, znaju ko sam bio i šta sam značio za svoje dijete kroz cijeli njegov kratki život. Od dana kada mi je povjeren, sa samo 2 i po mjeseca, pa sve do dana kada ga je Uzvišeni Allah odlučio pozvati Sebi, bio sam mu otac u pravom smislu te riječi — s ljubavlju, odgovornošću, trudom i odricanjem.

Očevu reakciju prenosimo u cjelosti, bez izmjena:

Nikada neću zaboraviti podršku svojih roditelja, posebno moje majke, koja je uprkos svojim godinama i zdravstvenim teškoćama, posvetila svu svoju pažnju i ljubav mome sinu. Dala mu je ono što mu vlastita majka nije pružila — toplinu, nježnost i osjećaj doma. On ju je zvao “mama”, jer mu je to zaista i bila.

Nažalost, oni koji nisu bili prisutni u njegovom životu, sada se predstavljaju kao da su najviše izgubili. Na dan njegove dženaze isplanirali su sve bez da pitaju, bez poštovanja prema onima koji su ga zaista odgajali i voljeli. Ali Allah sve zna. On zna istinu koju pokušavaju sakriti lažima i objavama.

Imam dokaze za sve što govorim. I ako Bog da, pravda će izaći na vidjelo, bilo pred ljudskim, bilo pred Allahovim sudom — a On je najpravedniji Sudija. Oni koji su širili neistine neka znaju: istina će jednom svima doći pred oči, a svaka laž će biti razotkrivena.

Ovo iskušenje koje mi je dato je teško, ali vjerujem da u njemu ima mudrosti. Allah daje iskušenja onima koje voli, i ja se saburom borim sa boli koju nosim. Znam da moj sin Samir čeka svog babu, i vjerujem da ćemo se, ako Bog da, opet sresti u Džennetu.

Volim te, sine. Tvoj babo nikad te neće zaboraviti.

Podsjetimo, Samir je nakon razvoda roditelja živio sa ocem i maćehom u Sloveniji, dok je majka Sumeja formirala novu porodicu. Nažalost, dan Samirove dženaze bio je i dan kada je Sumeja očekivala rođenje novog djeteta.

Uprkos majčinskoj potrebi da se oprosti od svog sina, Sumeji nije bilo dozvoljeno da priđe mezarju. Dženaza je klanjana na privatnom imanju oca djeteta, koji joj, prema svjedočenjima prisutnih, nije dopustio pristup ni mezaru ni tabutu. Sumeja je tako bila primorana da stoji sa strane, na ivici puta, dok se posljednji ispraćaj njenog sina odvijao pred njenim očima, ali bez njene prisutnosti.

Prisutne žene, vidno potresene scenom, pomjerile su se kako bi majka barem izdaleka mogla vidjeti tabut svog djeteta. Na licu mjesta bila je prisutna i policija, pozvana od strane porodice i prijatelja majke, zbog prethodnih prijetnji koje su joj, kako navode, upućene od bivšeg supruga. Policijski službenici Unsko-sanskog kantona obezbjeđivali su prostor kako bi spriječili bilo kakav incident.