Nakon mjesec dana provedenih u komi, preselila je Alma koju je partner brutalno pretukao pred djetetom

Bez riječi i bez buke, Crna Gora je dočekala još jednu žrtvu femicida – kao da to više i nije vijest, već navika. Alma Ćosović, majka troje djece, izgubila je bitku za život nakon više od mjesec dana provedenih u komi, pretučena pred vlastitim djetetom. Njena smrt, nažalost, nije izazvala šok. Prošla je neopaženo, izostala je institucionalna reakcija, a mediji su, gotovo do kraja, ostali nijemi.

Tek putem društvenih mreža javnost je saznala šta se zapravo dogodilo. Centar za ženska prava je objavio ono što je sistem prešutio: da je Alma podlegla brutalnim povredama koje joj je nanio Dušan Ramić. Napad se desio sredinom juna, pred očima djeteta, a javnost o tome nije znala ništa sve do trenutka kada je bilo kasno.

Ovo nije samo slučaj jednog pojedinca – ovo je ogledalo. Ogledalo u kojem država ne vidi niti priznaje vlastiti nemar. Jer kako drugačije objasniti da žena provede više od mjesec dana u bolnici, nakon što je pretučena, a da nijedna institucija ne reaguje, da javnost ne zna, da mediji ne izvještavaju?

Centar za ženska prava sada traži ono što je odavno trebalo biti pravilo – da pravosuđe postupi odlučno, da nasilnik bude kažnjen u skladu s težinom zločina, i da se prestane s praksom tolerisanja nasilja nad ženama. Ovaj slučaj nije izuzetak, nego nastavak zastrašujućeg niza u kojem žene plaćaju glavom, a sistem šuti.

Poruka iz Centra jasno traži i dugoročnu odgovornost: da se država zakonski obaveže brinuti o djeci ubijenih žena – o njihovom odrastanju, zdravlju, obrazovanju. Jer, kako navode, ako već nije zaštitila majku, neka barem spasi ono što je ostalo.

Alma Ćosović nije prva, a nažalost, bez promjene sistema – neće biti ni posljednja. Njena priča je poziv da se prestane s ravnodušnošću. Da se prestane tretirati nasilje nad ženama kao porodična stvar, kao nešto što nije hitno, ili što se tiče samo onih “unutra”.

Ova smrt nije tiha. Samo ste vi koji ste trebali govoriti – odlučili šutjeti.

A sada je red na nas. Da dižemo glas umjesto nje. Za Almu. Za sve koje još možemo spasiti.