Newsletter Subscribe
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Enter your email address below and subscribe to our newsletter


Administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa predstavila je novu Strategiju nacionalne sigurnosti, dokument koji donosi do sada najtvrđe i najkritičnije poruke prema Evropi. Posebno su označeni izazovi koji se odnose na budućnost NATO-a, migracijske procese i ono što se opisuje kao duboke civilizacijske promjene. Iako se Bosna i Hercegovina ne spominje direktno, strategija otvara niz važnih pitanja za zemlju koja je predala Godišnji nacionalni program (ANP) i i dalje se nalazi u aktivnoj MAP fazi.
Za razliku od ranijih američkih administracija, nova strategija migracije i kulturne promjene smješta u sasvim novi sigurnosni narativ. NATO se više ne tretira isključivo kao vojni savez, već kao politički projekat, što bi – u kontekstu Bosne i Hercegovine – moglo dodatno produbiti ionako snažne podjele. U dijelu koji se odnosi na Evropu upozorava se da bi članice NATO-a u narednim decenijama mogle postati “pretežno neevropske”, a taj se proces direktno povezuje s demografskim promjenama i migracijama. Ključno pitanje koje se postavlja jeste: hoće li generacije koje dolaze dijeliti vrijednosti na kojima je savez utemeljen?
Strategija najavljuje i usporavanje daljnjeg širenja NATO-a. Primarno se to odnosi na Ukrajinu, ali posredno utiče i na Bosnu i Hercegovinu.
Podsjećanja radi, Bosna i Hercegovina je 2010. godine dobila MAP, a 2018. ga formalno aktivirala. Usvojeno je više ANP dokumenata, ali bez dosljedne provedbe, dok je posljednji vidljiviji napredak zabilježen 2019. kada su usvojeni prvi operativni programi. Taj proces bio je moguć zahvaljujući snažnom američkom angažmanu – Washington je imao ključnu ulogu u reformi odbrane, ANP proceduri i uopće u održavanju BiH na NATO putu. Međutim, nova Strategija nacionalne sigurnosti dovodi u pitanje nastavak takvog intenziteta podrške.
Iako se formalni status BiH u NATO okviru ne mijenja, geopolitički ambijent postaje daleko složeniji. Slabljenje američkog zagovaranja znači i slabljenje glavnog političkog oslonca Bosne i Hercegovine. Paralelno s tim jačaju strukture koje se otvoreno protive NATO integracijama, naročito u entitetu RS, gdje se već godinama promovira vojna neutralnost. Istovremeno se otvara veći prostor za djelovanje Rusije, koja intenzivno radi na zaustavljanju širenja NATO-a ka Balkanu. MAP tako ulazi u fazu svojevrsnog “zamrznutog procesa” – tehnički može trajati, ali bez realnog političkog napretka, dok BiH ostaje u sigurnosnom vakuumu između Zapada koji usporava i Moskve koja koristi svaku pukotinu.
Pitanje može li Evropska unija nadomjestiti oslabljeni američki utjecaj dobija negativan odgovor. EU nema vojnu strukturu ni kapacitet koji bi mogao zamijeniti višedecenijsku američku ulogu unutar NATO-a. Zbog toga perspektiva članstva za BiH postaje više simbolični okvir nego realan proces. Budući koraci će, prije svega, zavisiti od političke volje unutar BiH, smanjivanja unutrašnjih blokada i odnosa velikih međunarodnih aktera prema regionu — a ta volja već dugo izostaje.
Nova američka strategija tako označava najneizvjesniji period za NATO put Bosne i Hercegovine još od 2006. godine. Država koja je godinama računala na čvrsto američko vodstvo danas se suočava s okolnostima u kojima je taj oslonac oslabljen, što predstavlja ozbiljnu prekretnicu za sigurnost, stabilnost i integracijske procese. Pred BiH je vrijeme u kojem će morati pokazati više političke odlučnosti nego ikada ranije.