Miljenko Jergović: Sarajevo bi bilo multinacionalno kad bi tim gradom slobodno mogao hodati Nele Karajlić

U vremenu kada je Bosna i Hercegovina i dalje ranjena zbog posljedica agresije, kada se žrtve svakodnevno bore za pravdu, a preživjeli za dostojanstvo, pisac Miljenko Jergović odlučuje da “multietničnost” Sarajeva ocjenjuje prema tome koliko se ugodno u njemu osjećaju osobe poput Neleta Karajlića – čovjeka koji se proslavio vrijeđanjem Sarajeva, koji je ismijavao agresiju i koji je u Beogradu postao simbol poricanja zločina.

U objavi Jergović piše:

„Sarajevo je multinacionalno po arhitekturi. O svemu drugom s jedne strane svjedoči popis stanovništva, a s druge slučaj Franje Šarčevića i brojnih drugih njemu sličnih ljudi. Sarajevo bi bilo multinacionalno kad bi tim gradom slobodno mogao hodati ne Franjo Šarčević i ljudi poput njega, nego Nele Karajlić i ljudi poput njega.“

Ovakav stav nije samo intelektualno nepošten – on je duboko uvredljiv. Izjednačavati Franje Šarčevića, prepoznatog kao kulturnog radnika i pojedinca koji nije nanosio štetu, s osobom poput Neleta Karajlića, koji nikada nije iskazao ni trunku kajanja za izjave i ponašanja koja vrijeđaju preživjele opsade Sarajeva, znači svjesno relativizirati istinu i okrenuti leđa žrtvama.

Nele Karajlić nije simbol multietničnosti. On je, nažalost, postao simbol bijega, negiranja i karikiranja svega što je Sarajevo preživjelo. Njegovo prisustvo u javnosti može biti privatna stvar, ali pokušaji intelektualaca da ga rehabilitiraju kao mjerilo tolerancije su neprihvatljivi i moralno porazni.

Da li to znači da se multietničnost dokazuje isključivo po tome da li je zaboravljena i oproštena mržnja? Ako je to „definicija multietničnosti“, onda je ta definicija – lažna.

Sarajevo je uvijek bilo otvoren grad. Ali ta otvorenost nikada ne smije značiti da se brišu granice između agresora i žrtve, između onih koji su grad branili i onih koji su ga rugali dok je gorio. Građani Sarajeva zaslužuju bolje od površnih generalizacija i medijskih poruka koje vrijeđaju njihovu bol i sjećanje.

Multietničnost nije teatarski performans s Neletom Karajlićem na čelu. Multietničnost se živi, ali i štiti – i od zaborava, i od licemjernih relativizacija.