Mene policajac pita “je l’ crno il’ bijelo”, a Dodik šeta državu kao Stevandića po Kalemegdanu

Jedne prilike me zaustavio vrlo agresivan mlad policajac i, dok je držao u ruci moje dokumente, pita me kako mi je ime i prezime. Ja uljudno odgovorim: Muhamed Mahmutović.
A on pita dalje: “Je l’ Mahmutović ili Mahmuuutović?”
Velim ja njemu: “Isto ti je.”
A on se naljuti još više i naroguši na mene – “Ne može biti isto! Ili je bijelo ili crno”, zaključuje u stilu velikog učenjaka, a meni već proradila krajiška huja!
– Piši crno, meni se po svoj prilici s tobom crno piše i zaista mi bi crno!

Često mi ta epizoda iz života padne na um ovih dana dok Milorad Dodik ponižava državu, institucije, svakog policajca, svakog čovjeka koji je imao ovako neugodne susrete s našim agilnim čuvarima reda, koji svoj položaj nadmoći pokazuju i kad ništa ne govore.

Pitam se gdje su sad ti silnici, koji su me jednom vratiti s granice prema Crnoj Gori jer nisam imao saobraćajnu dozvolu sa sobom, iako sam imao sliku saobraćajne i mogao na više načina dokazati da auto pripada meni, da je registrovan i da nije ukraden.

Gdje su institucije “koje rade svoj posao” i političari koji se hvale kako su Dodika sabili u ćošak, dok se on otvoreno šprda sa svima nama, pa povede u Beograd i onog balvana Stevandića?

Je li se to uplašio Dodika i “neustrašivi” Željko Komšić, koji predlaže da se s njim pregovara jerbo bi to privremeno spustilo tenzije? Koliko je to “privremeno”, gospodine Komšiću – do kraja ovog tvog mandata makar ili dok ne započneš još jedan?
Jesu li naša braća Turci kumovali tom tvom salto mortale, jer te pamtimo kao odlučnog branioca BiH koji bi i po prstima dohvatio svakog ko je takne?

Možemo li se i mi pogađati i razgovarati kad nas zaustave na granici ovi mrgudi ili jednostavno negdje na putu, pa traže da platimo kaznu jer smo vozili prebrzo i pokazuju na onoj spravi broj kilometara na sat koje je – ko zna ko – napravio?

Da mu kažem: “Hajmo razgovarati, to će barem privremeno utjecati na moje ponašanje?”

Usporedba je banalna, jer se ni s čim ne može porediti rušenje ustavnog poretka države, neodazivanje na poziv za saslušanje i još uz to šegačenje sa državom, ali eto – nama bi bilo uhar i ovo.

Mene što se tiče – dok god je ovo stanje ovakvo s Dodikom – budala je svaki pošteni građanin ove zemlje koji stane na granici umjesto da probije rampu, koji se odazove na poziv suda, koji stane kad ga zaustavljaju policajci pored puta i provjeravaju registarske oznake vozila, kako bi nekog ko vozi tuđe auto kaznili za prekršaj koji nije on napravio, ali mrgud pokazuje da je to auto prošlo negdje prebrzo. Kad mu ti kažeš neka onda kani auto on se naljuti još više, pa traži da vidi rezervnu gumu da joj izjmeri šare, prvu pomoć da vidi ima li sve u njoj…