Koliko još života treba da bude izgubljeno prije nego što neko kaže: DOSTA?

Magistralni put Foča–Sarajevo, dionica koja se probija kroz kanjon rijeke Bistrice, već godinama je poznata kao jedna od najsmrtonosnijih cesta u Bosni i Hercegovini. Danas, na toj istoj trasi, život je izgubila još jedna osoba – 33-godišnja doktorica iz Sarajeva, Aida Softić. Njeno ime od danas nosi bol, bijes i poruku koju institucije godinama odbijaju čuti.

Tragedija se dogodila jutros oko 9:15 sati u mjestu Miljevina, na lokaciji poznatoj kao Sijeračke stijene, kada se ogromna stijena odlomila s litice i pala direktno na automobil u kojem su se nalazili doktorica Softić i njen otac. Ona je poginula na licu mjesta. Njen otac je teško povrijeđen.

Načelnik Foče sazvao hitan sastanak nakon nesreće u kojoj je poginula djevojka

Magistrala smrti – i svi su znali

Lokalni mediji iz Foče još 13. maja 2025. godine upozoravali su na opasnost. Naslov je bio jasan: “Magistrala smrti!” Uz fotografije stijena na kolovozu, upućeno je dramatično upozorenje: “Vozači, oprez! Odroni svakodnevni, posebno u kanjonu Bistrice.” Komentari građana u to vrijeme govorili su sve:

“Najgori put u BiH.”
“Tunel je srušen, klizište je aktivirano, niko ne reaguje.”
“Bogami i Kinezi bi ovo bolje napravili.”
“Sve se odronilo. Sram vas bilo.”

Ali niko nije slušao. Niti tad. Niti ranije. Niti juče.

Dosje smrti: Slučajevi koji ne lažu

Novembar 2023. – Siniša Mitrović iz Dervente poginuo je kad je stijena pala na njegov kamion kod Sijeračkog mlina. Tunel je već bio zatvoren, a zaštita – simbolična.
Februar 2024. – U Tuhaljima, stijena je pogodila teretno vozilo. Vozač je preživio – samo zahvaljujući sreći. Materijalna šteta ogromna. Reakcije nadležnih? Nema ih.
Maj 2025. – Lokalni mediji iz Foče pozivaju na hitno djelovanje. Upozorenja iz Ignora. Apeli iz Ignora. Do jula – mrtva doktorica.

Ko je odgovoran?

Načelnik Foče Milan Vukadinović tvrdio je da je opština više puta apelovala na Javno preduzeće „Putevi RS“ da sanira dionicu. U „Putevima RS“ su, s druge strane, rekli da su uklonili tunel i postavili mrežu – „ali je usljed vremenskih neprilika došlo do novog klizanja tla“. I to je sve. Odgovor. Objašnjenje. Pravdanje. Bez odgovornosti. Bez smjene. Bez krivice.

A sada? Nova smrt. Nova tuga. Novo ništa.

Put koji povezuje osam općina – Foču, Istočno Sarajevo, Trnovo, Kalinovik, Novo Goražde, Rudo, Rogaticu i Višegrad – postao je sinonim za institucionalni nemar. Ljudi umiru, a izgovori žive. Građani vape, a nadležni šute. Mediji upozoravaju, a tenderi pobjeđuju.

Nije ih briga.

Nije ih briga što je poginula doktorica koja je spašavala tuđe živote. Nije ih briga što bi sutra mogli nastradati vozač autobusa, porodica na odmoru, radnik na putu kući. Nije ih briga jeste li Bošnjak, Srbin, Hrvat, ateista, vjernik. Bitni su samo “kumovi”, “baje”, “rođaci”, “gazde”, “komisije”, “dobavljači”.

I tako… do sljedeće glave.

A onda će ponovo šutnja. Ponovo fraze. Ponovo „vremenske neprilike“. I ponovo tišina – samo ovog puta, možda, s još jednom crnom trakom preko vozačkog retrovizora.