Ko su Vlasi i kako su stigli na prostor Bosne i Hercegovine?

U prvim zapisima, Vlasi se često spominju kao prilično prolazna pojava nalik na sjenu. Selili su se iz kraja u kraj, govorili lokalne jezike i stapali se s lokalnim stanovništvom. Dokumenti kasnog Bizanta pominju ih kao „Bugaro-albano-vlahe“ ili „Srbo-albano-bugaro-vlahe“. Među brojnim nazivima izdvaja se bizantskogrčko „Mavrovlachos“ („crni Vlah“), odakle je nastao i naziv Morlak, te suvremeno grčko „Koutsovlachos“ („hromi Vlah“).

Značenje imena „Vlah“

Samo ime Vlah potiče od riječi kojom su stari Slaveni nazivali narode koji su govorili latinske ili romanske jezike. Iz tog korijena nastali su i nazivi kao što su Wallachian, Walloon, pa čak i Welsh.

Prvi tragovi i jezik Vlaha

Pouzdani historijski zapisi o Vlasima javljaju se tek od 10. stoljeća, a raniji dokazi su isključivo lingvističke prirode. Vlaški jezik je romanski, srodan rumunskom. Lingvisti razlikuju „makedo-rumunski“ (Vlaški) i „dako-rumunski“ (rumunski jezik u Rumuniji). Oba su rezultat rimske kolonizacije Balkana.

Teorije o porijeklu

Postoje razne nacionalne teorije o porijeklu Vlaha:

• Grci smatraju da su to romanizirani Grci.
• Bugari ih vežu za romanizirane Tračane.
• Rumuni ih povezuju s Dačanima ili rimskim legionarima u Daciji.

Najneobičnija je teorija oca Mandića koji je tvrdio da bosanski Vlasi potiču iz Maroka, povezujući naziv „Mavrovlachos“ s Maurima. Ova teorija, iako zanimljiva, nema čvrstu historijsku potvrdu.

Lingvističke veze s Albancima

Lingvistička istraživanja pokazuju da vlaški i albanski jezik dijele brojne sličnosti – od gramatike do vokabulara vezanog za pastirski život. Albanski je jedini preživjeli ilirski jezik i sadrži mnoge posuđenice iz latinskog, što upućuje na blisku vezu s romaniziranim stanovništvom Balkana.

Središte razvoja jezika i raseljavanje

Kombinacijom lingvistike i historije Rimskog carstva, zaključuje se da je središte gdje su se razvili vlaški i albanski jezik bilo područje od sjeverne Albanije preko Kosova do jugozapadne Srbije, a možda i dijelovi sjeverne Makedonije i zapadne Bugarske. Odatle su Vlasi širili svoj uticaj, posebno prema Hercegovini, Dalmaciji i Bosni.

Vlasi u Bosni i Hercegovini

Vlasi su se iz Hercegovine širili prema zaleđu Dalmacije, gdje su se u 12. stoljeću spominjali kao čobani. U srednjovjekovnim dokumentima Dubrovnika i Zadra često se pominju u kontekstu čuvanja stada i trgovine. U Bosni ostaci njihovog prisustva vidljivi su u toponimima poput Vlahinja, Vlaškovo i Vlašić, kao i u pastirskom vokabularu.

Vojna tradicija i život u Hercegovini

Hercegovački Vlasi razvili su vojnu i trgovačku tradiciju. Dubrovčani su ih često optuživali za pljačke u 14. i 15. stoljeću, ali su bili i važni vodiči karavana i trgovci između obale i bosanskih rudnika. Neki su ostavili trag u obliku impozantnih stećaka sa motivima konjanika.

Status Vlaha pod Osmanlijama

Dolaskom Osmanlija, mnogi Vlasi napuštaju nomadski način života, ali ostaju vezani za stočarstvo. Osmanlijski dekreti potvrđuju njihov poseban status u društvu. Putopisac Ivan Lovrić zabilježio je u 18. stoljeću da su Morlaci (hrvatski Vlasi) imali stotine ovaca i nisu se bavili zemljoradnjom, držeći se pastirskog načina života svojih predaka.

Etnička posebnost ili samo čobani?

Dio srpskih autora tvrdio je da naziv „Vlah“ znači samo „čobanin“, bez etničkog značenja. Međutim, vodeći suvremeni stručnjaci za istoriju Vlaha naglašavaju da su oni uvijek smatrani posebnim narodom, s vlastitim jezikom, običajima i statusom.

Priča o Vlasima složen je spoj historije, lingvistike i migracija. Od nomadskih čobana do važnih trgovaca i ratnika, Vlasi su ostavili trag širom Balkana i dali doprinos bogatoj etničkoj i kulturnoj slici regije.

(Izvor: Noel Malcolm “Kratka povijest Bosne”)