Ko je kriv Pablu Escobaru, kad nije imao naoružane čuvare!

Jednog dana građani Bosne i Hercegovine prijave da se u napuštenoj kući okuplja banda poznatih kriminalaca, naoružanih do zuba. Šef policije sazove sastanak.
– Drugovi, imamo informaciju da se opasni kriminalci kriju u onoj kući kod stare ciglane.
Jedan mlađi policajac podigne ruku:
– Šefe, jel idemo da ih pohapsimo?
Šef se zamisli, pa kaže:
– A ne možemo mi sad tako… nisu ni oni došli da nas hapse.
– Pa šta ćemo?
– Ništa. Obavijestićemo građane da smo “u procesu praćenja”, to zvuči ozbiljno. A kad odu, mi ćemo ih službeno evidentirati kao “nepoznate počinioce u bijegu”.
Drugi policajac doda:
– Ma da, i napišemo u izvještaju da je akcija bila odgođena iz bezbjednosnih razloga.
– Bravo, sine! Vidiš da ti mozak radi! To je moderna policija – preventiva, ne konfrontacija!
Sutradan novine pišu:
“Policija izbjegla potencijalni sukob s kriminalcima – svi zadovoljni.”
A narod samo klima glavom i kaže:
“Samo nek ne puca“

Ovo bi bio odgovor na najčešće postavljeno pitanje ovih dana “hoće li Milorad Dodik sa svojim pajdašima biti uhapšen”. Po svoj prilici i završetak će biti isti.

Ima li zabilježen još negdje slučaj u svijetu da policija hladno odbija i pokušati izvršiti zadatak jer su osobe koje treba lišiti slobode naoružane, pa bi moglo doći do pucnjave? Čemu uopšte onda služi obuka policije i oružje koje oni smiju legalno upotrijebiti, a koje nose kao američki šerifi?

Ako je suditi po objašnjenju policijskih agencija da ga ne hapse jer bi moglo doći do pucnjave, onda je sasvim sigurno da Dodik neće ni biti uhapšen, jer se takva opasnost može uvijek pretpostaviti, kad policija krene da obavi zadatak.

Meni je jednom u sred Sarajeva obični korumpirani građevinski inspektor doveo tri vozila do zuba naouružanih policajaca, koji su me mrko gledali i pratili svaki moj pokret, dok je taj neovlašteno vršljao po unutrašnjosti moje kuće

Nakon ovog me je privodila i razvikana SIPA, zbog kritičkog osvrta na suđenje herojima odbrane Bosne i Hercegovine dok ratni zločinci uživaju sve privilegije ili čak nose uniforme kao “čuvari” reda.

Sad vidim šta sam trebao uraditi. Zaprijetiti policiji da bi moglo doći do pucnjave i da je riskantno to što rade!

I sve mi se to dešavalo iako znaju da imam dozvolu za držanje i nošenje oružja! Kako su bili sigurni da neće doći do pucnjave i kako su se hladno parkirali pred moju kuću kao da je njihova, da zaštite korumpiranog inspektora, koji očito krši zakon?

Eto zašto sam ja pesimista, po pitanju (ne)hapšenja Dodika&com!

Zanima me samo kad će početi dobivati otkaze dobro plaćeni policijski komesari, direktori agencija i ostali lezuhljebovići koji su možda za svoje nedjelovanje primili mito od Dodika?

I hoćemo li se za godinu dvije priviknuti na “faktičko stanje”, kao što smo se privikli na postojanje genocidne tvorevine na teritoriji naše države desetkovane genocidom i Udruženim zločinačkim poduhvatom?

Na kraju da pitam i ovo, bi li svi kriminalci svijeta bili na slobodi kad bi imali naoružanu pratnju, jer bi bio rizik krenuti u njihovo hapšenje. Čega se lik dosjetio, a policijske agnecije prihvatile kao argument da primaju platu bez da šta rade! A Pablo Escobar uhapšen pored nekoliko hiljada najokorijelijih ubica, jer nije obavijestio policiju da bi moglo biti pucnjave!

Autor; književnik, Muhamed Mahmutović