Kako od osumnjičenika postati VIP gost Suda BiH?

Mjesto gdje je trebao pasti autoritet države – pala je država sama.

Piše: Muhamed Mahmutović

U zemlji u kojoj građani mjesecima i godinama čekaju pravdu, Milorad Dodik je u samo tri sata – od 19:00 do 22:00 – završio sve: saslušanje, ročište, oslobađanje. Bez pritvora. Bez zadržavanja. Bez odgovornosti.

Predmet protiv njega, koji se odnosi na najtežu optužbu — rušenje ustavnog poretka — dostavljen je sudu juče u 17:00. I već iste večeri, u roku u kojem običan građanin ne stigne ni do portira, Dodik je izišao slobodan, uz osmijeh i uslovne “mjere zabrane”. Da ne kontaktira svjedoke. Kojima je šef.

Kada pravosuđe poljubi čizmu onog koji ga je pljunuo

Svi znamo da je Dodik tri i po mjeseca pljuvao po Sudu BiH, izvršio oružanu pobunu policije rs, koja je moga izazvati rat, a sad jedan sudija tog suda u gluho doba noći kaže da ne postoje više razlozi da bude pritvoren čovjek koji je donio nekoliko zakona u suprotnosti s Ustavom države! I šta se desilo kada je napokon trebao odgovarati?
Sud BiH je pokleknuo. Ne pred dokazima, već pred njegovim imenom. U trenutku kada je trebalo poslati poruku da je država jača od bilo kog pojedinca – sud je poslao drugu poruku:
Ako si dovoljno moćan – zakon ti nije prepreka, nego servis.

Ko je upalio svjetla suda nakon radnog vremena?

Ročišta se u BiH ne zakazuju navečer. Niti se sudovi otvaraju u 19:00. Osim ako ne dođe neko iz vrha. Ne pravde – nego politike.

Zato javnost s pravom pita:

• Ko je naredio sudiji da dođe van radnog vremena?
• Ko je dao nalog da se administracija aktivira kao da se radi o vanrednom stanju?
• Ko je odlučio da se najvažnije ročište u historiji institucije provede kao improvizovani kabaret u tri čina – ulazak, “mjere zabrane” i medijsko oslobađanje?

Ovo nije bila efikasnost. Ovo je bila pravna kapitulacija režirana do zadnjeg detalja.

Mjere zabrane – da se ne miješa sam sa sobom

Mjera koju je Sud BiH izrekao doslovno vrijeđa zdrav razum svih nas, jer smo svjedočili kako se špradao s tim sudom nekoliko mjeseci i šta mu taj sud može nametnuti, ako on ne prihvati sam.
A onda nam na otvorenu ranu Nermin Nikšić pospe kilu soli s pričom da je država pobjedila što se sud i tužilaštvo naguzilo i skinulo gaće Dodiku. On je došao jer je znao da ga čeka unaprijed pripremljen scenario, i izašao jer su svi njegovi igrači već bili na pozicijama.

Zašto šuti VSTV? Gdje je ministarstvo? Gdje su reakcije?

Ne tražimo više pojašnjenja.
Tražimo imena. Odgovorne. Procese.

Neko je omogućio ovu večernju predstavu. Neko je pozvao sudiju. Neko je obavijestio tužioca. Neko je zaključio da se sve može završiti u mraku, daleko od dnevnog svjetla javnosti.

I svi oni koji su učestvovali u ovom zataškavanju pravde moraju odgovarati, ako ova zemlja još misli da ima institucije koje se ne saginju pred političkom silom.

Država se ne ruši samo puškom – nego i ćutanjem suda

Ovo nije bila pobjeda prava – nego poraz dostojanstva.
Ovo nije bio pravosudni dan – nego pravosudna noć.
I ne samo za Milorada Dodika – nego za svakog građanina koji još vjeruje da pred zakonom svi moraju biti jednaki.

Jer kad se sud otvori u 19:00 samo za jednog čovjeka – tada više nije pitanje ko je Dodik, nego ko smo mi, ako na ovo pristajemo.