Kako je ubijen rožajski dobrotvor Salko Murić: Ubio ga dobar glas

Krajem novembra 1918. godine, neposredno nakon završetka Prvog svjetskog rata, selo Klanac kod Rožaja postalo je poprište jednog od najtragičnijih zločina u novijoj historiji ovog kraja. Žrtva je bio Salko Murić (1869–1918), jedan od najuglednijih i najimućnijih Bošnjaka rožajske opštine – trgovac stokom, dobrotvor i čovjek koji je pomagao svim svojim sugrađanima, bez obzira na vjeru.

Poznat po trgovini krupnom stokom na relaciji Pešter – Solun – Istanbul, Salko je uživao poštovanje i muslimana i pravoslavaca. Njegova dobročinstva bila su nadaleko poznata: pravoslavnim djevojkama iz okolnih sela ustupao bi najboljeg konja za odlazak u novu kuću, a potom ih darivao zlatnom lirom. U vrijeme Osmanskog carstva nije dopuštao da vlasti maltretiraju njegove pravoslavne komšije.

Međutim, ni ugled ni dobrota nisu ga spasili od krvave odmazde crnogorskih komita, koje su nakon rata, kako svjedoče potomci, imale cilj “istrebljenje muslimanskog življa” s područja pripojenih Crnoj Gori 1912. godine.

Noć upada i pljačke

Te noći u novembru 1918. godine, naoružana grupa upala je u Salkovu kuću i ubila ga u njegovoj sobi. Istovremeno, opljačkali su svu imovinu: odveli 500 grla stoke, a na 14 konja natovarili ćilime, posteljinu i druge dragocjenosti. Među pljačkašima su, prema predanju, bili i pravoslavci iz susjednih sela. Zabilježena je i bizarnost – jedna mlada žena iz sela Lovnica, u žaru otimanja, ostavila je svoju bebu u dvorištu dok je nosila ukradenu robu, da bi se tek pred kućom sjetila i vratila po nju.

Ubice su, u želji da dodatno naude porodici, našle sanduk s nekoliko stotina kilograma brašna i polile ga rasolom, kako bi onemogućile pečenje hljeba.

Posljednji dan i tragična ironija

Dan prije ubistva, Salko je bio u Rožajama kod pobratima Mujage Sutovića, koji ga je upozorio da je opasno vraćati se noću. Salko je odbio, uvjeren da mu niko neće nauditi jer nikome nije učinio zlo. Sutradan, njegov sin Kasum, tada maloljetan, uspio se sakriti u pekari i izbjeći smrt. Nakon tragedije, otišao je u Rožaje po novac za ćefin – ironično, sin nekada najbogatijeg čovjeka u regiji nije imao novca ni za očevu ukopninu.

Krvavi nastavak

Nekoliko godina kasnije, ubijen je i Salkov sinovac Sinan Murić. Prema svjedočenju unuka, ubistvo je izvedeno na prevaru – žandarmi su došli “da čuvaju selo”, a zapravo da ga likvidiraju. Jedan od njih mu je “poklonio” pušku s praznim mecima. Kada je Sinan ispalio metak u zrak, žandar je pucao u njega pravim metkom, uz riječi: “E, Turčine, ako tvoja kreše, moja neće!”

Priča o Salku Muriću i njegovoj pogibiji ostala je zapisana u porodičnom sjećanju i lokalnoj usmenoj historiji, kao simbol vremena kada ni dobročinstvo, ni ugled, ni međuvjersko poštovanje nisu mogli zaštititi od brutalnog nasilja.