Kako je general Atif Dudaković došao nepozvan na Cecin koncert u Sanskom Mostu?

Dok su se u jesen 1995. godine okupatorske snage spremale za još jedno slavlje uz narodnjačke zvuke i najavljeni koncert Cece Ražnatović – supruge ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana – desilo se nešto što nisu mogli predvidjeti. Umjesto bine i reflektora, pod svjetlom ratne pravde, na scenu su stupile jedinice Petog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Koncert je bio zakazan u Sanskom Mostu, koji je tada još bio pod kontrolom agresorskih formacija. Sve je bilo spremno – osim činjenice da su se borci Armije RBiH približavali gradu u oslobađajućem naletu. Peti i Sedmi korpus vodili su žestoke borbe na prilazima, a 9. oktobra 1995. godine, u kasnim večernjim satima, oko 23:30, jedinice 502. viteške brdske brigade i BVP-a Petog korpusa probile su linije odbrane i ušle u centar grada.

Prije nego što su stigli, četnici su u paničnom povlačenju minirali most na rijeci Sani između Tomine i Vrhpolja, pokušavajući zaustaviti nadiranje Armije BiH. No, to im nije pošlo za rukom – odlučni borci prešli su rijeku i nastavili napredovanje.

Otpor je kratko potrajao. Neprijatelj se još neko vrijeme pokušavao zadržati u zgradi gradske pošte, ali je i to brzo slomljeno. Ostatak jedinica Petog i Sedmog korpusa ubrzo je pristigao s drugih pravaca, osiguravši oslobođenje grada.

S planiranim Cecinim nastupom nije bilo ništa. Arkanove jedinice, teško poražene i demoralizirane, povukle su se u Srbiju. Ulazak Armije BiH u Sanski Most prekinuo je planove o “kulturi okupacije” i najavio povratak slobode.

Obavještajni podaci iz tog vremena ukazivali su na to da su stvoreni svi preduvjeti za oslobađanje i drugih gradova zapadnog dijela Bosne – uključujući Prijedor, Bosanski Novi, Kostajnicu i čak Banja Luku. No, potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma borbena dejstva su zaustavljena, a agresorske snage spašene od konačnog vojnog poraza.

Ova epizoda iz rata ostaje snažan podsjetnik da sloboda nije došla sama od sebe – već silovitim probojem, žrtvom i hrabrošću onih koji nisu pristajali na okupaciju i šutnju.