Kako borbeni avioni prelete 7.000 kilometara, da niko ne primijeti?

Izrael „u samoodbrani“ bombarduje Teheran, Iran u šoku, a globalni komentatori se ponašaju kao da su na modnoj reviji apokalipse. Cirkus nastavlja turneju.

U vremenu kada ratovi više ne počinju zvaničnim objavama, već tvitovima i avionskim napadima uživo, postavlja se pitanje: je li svijet poludio – ili je samo konačno skinuo masku zdravog razuma? Izrael je, uz diskretnu asistenciju SAD, izveo napad na Iran. Teheran gori, mrtvi se broje, a izjave zvaničnika zvuče kao skečevi lošeg kabarea. Sve podsjeća na komediju, osim što ljudi stvarno ginu.

Teško da je Homo sapiens ikada kolektivno bio zbunjeniji i opasnijeg smisla za humor. Na naslovnicama svijeta: Izrael izvršio napad na Iran. Ali ne bilo kakav – već hirurški precizan, razoran, bez zadrške i sa porukom: „Možemo kad hoćemo, gdje hoćemo, i bez poziva.“

Avioni su prešli više od 6.000 kilometara. Da, to je skoro kao relacija Frankfurt–Tokyo. I prošli su sve bez da ih iko „dočeka“. Iranska protivzračna odbrana je, čini se, bila zauzeta… nečim. Možda čitanjem starih prijetnji koje su sami slali posljednjih trideset godina, najavljujući da će Izrael nestati „ako se usudi“. E pa – usudio se. I to kako.

Dva visoka oficira Revolucionarne garde – nestala. Generalštab – u ruševinama. A svijet? Umjesto pitanja, dobija odgovore koje niko nije tražio. Zvaničnici Izraela i bivši američki predsjednik Trump nastupaju kao da je Iran napao i njih i još pride Finsku. Retorika je takva da se pitaš – jesmo li svi mi prespavali početak paralelne stvarnosti?

Šta slijedi?

Iran, koji je inače poznat po vatrenim izjavama, sada „proučava situaciju“ i „najavljuje odlučan odgovor“. Ili kako bi to rekli PR stručnjaci – pokušavaju sastaviti izjavu koja će zvučati ozbiljno, ali da ne pogodi ni jednu metu konkretno. Vjerovatno će napasti nekog pastira s druge strane granice – čisto da se odradi minimum.

Arapske i šire muslimanske vojske? One su tu – u uniformama. Pripremljene za parade, vojne vježbe i fotografisanje s ministrom. Za stvarni sukob, pogotovo sa vojskom koja ima američki priručnik za dominaciju, očito nisu spremne. Da, realnost je okrutna – ali bar nije dvosmislena.

Kao da sve to nije dovoljno, cijela stvar se servira uz ozbiljna lica analitičara, krizne mape i “breaking news” tonove. A zapravo – sve djeluje kao groteskna predstava u kojoj ljudi ginu, a svijet tapše ili se pravi da nije pozvan.

Jer ovo više nije geopolitika. Ovo je kabare. Samo što umjesto glumaca na sceni – nestaju čitave porodice. I gradovi.