Je li Thompson domoljub, a Musa vjerski fanatik

Incident koji je pokrenuo pitanje jednakih prava

U zemlji koja se ponosi evropskim vrijednostima i pluralizmom, snimak žene koja mirno obavlja molitvu na javnoj površini u Širokom Brijegu, a koju muškarac prekida i zastrašuje, trebao je izazvati samo jednu reakciju, osudu napada na ženu u molitvi koaj nikom nije bila prijetnja. Incident je dokumentovan, kruži mrežama i potvrđen u više medijskih objava. Upravo taj snimak i pokrenuo je niz događaja koji su nas doveli do još većeg pitanja: imamo li ista pravila za sve — ili pravila vrijede samo za „naše“?

Od napada na ženu do zabrane molitve

Profesor Sanin Musa je nakon incidenta pozvao na mirno, kolektivno klanjanje u Širokom Brijegu — s naglaskom da je riječ o molitvi i nenasilju — i najavio dolazak većeg broja ljudi. Policija je potom izdala zabranu najavljenog okupljanja, pozivajući se na pravila najave i procjene sigurnosnog rizika. Musa tvrdi da mu je rečeno kako vjerski obredi na javnim površinama nisu dozvoljeni, što je izazvalo dodatne sumnje i rasprave u javnosti. U međuvremenu, pojavile su se i prijetnje te zapaljiva retorika koja situaciju gura ka pogrešnoj strani historije.

Dvostruki aršini: što vrijedi u Zagrebu, mora vrijediti i u Širokom

Ne ulazeći u teološke nijanse — putniku je u islamu zaista dopušteno skraćivanje i naklanjavanje, onoj muslimanki nije bilo krucijalno važno da baš tad obavi molitvu — ostaje elementarna činjenica – da molitva sama po sebi nikome ne prijeti. Ako je skup uredno najavljen i ako postoje minimalni uslovi sigurnosti i reda, onda je posao policije jednako štititi i vjernika koji moli i građanina koji se s njim ne slaže.
Da bismo razumjeli dvostruke aršine, dovoljno je pogledati Zagreb. Godinama svjedočimo „klečavcima“ — javnim molitvama na Trgu bana Jelačića. Nekad uz protu-proteste, nekad uz intervenciju policije radi razdvajanja, ali događaji se u pravilu odvijaju: molitva traje, prosvjed traje, institucije osiguravaju red. Ako je to moguće usred metropole, čemu panika zbog nekoliko minuta tihe molitve u Širokom Brijegu?

Kada spektakli prolaze, a tišina se zabranjuje

Još jedan kriterij je konzistentnost prema govorima i simbolima koji nesumnjivo vrijeđaju i prizivaju najtamnije epizode naše prošlosti. Ovog ljeta svjedočili smo mega-koncertu u Zagrebu uz kojeg su se opet otvorile teme ustaške ikonografije i povika. Ombudsmani, aktivisti i dio političara upozorili su na normalizaciju fašističkih simbola i historijskog revizionizma. Pa ipak, taj događaj se održao.
Ako društvo može podnijeti spektakl koji budi duhove Drugog svjetskog rata, kako može tvrditi da ga ugrožava skup ljudi koji u tišini obavljaju vjerski obred?

Prava se testiraju na onome što nam se ne sviđa

U pravnoj ravni stvari su jednostavne: sloboda vjeroispovijesti i sloboda mirnog okupljanja spadaju među temeljna prava. Država može propisati razumna pravila — rok za prijavu skupa, lokaciju, vrijeme, sigurnosne mjere — ali takva ograničenja moraju biti neutralna i jednaka za sve.
Ako je u Zagrebu moguće javno moliti, uz policijsku prisutnost i razdvajanje skupina kad zatreba, onda je obaveza institucija da isti standard primijene i u Širokom Brijegu. Ako se, pak, tvrdi da „vjerski obredi na javnoj površini nisu dozvoljeni“, onda to mora vrijediti za sve vjerske obrede, bez izuzetka — a praksa pokazuje suprotno.

Uloga institucija: omogućiti, a ne zabraniti

Ovdje nije riječ o tome da li se nečiji stil pobožnosti „sviđa“ komšiji, niti o teološkoj ispravnosti mjesta i vremena molitve. Riječ je o principu. Jednom kada dopustiš da se prava kroje prema raspoloženju većine, sutra će neko drugi ostati bez svojih.
Naravno, razumljivo je da policija procjenjuje rizike, posebno oko blagdana i velikih okupljanja. Ali upravo zato postoje taktički planovi, koridori, vremenska ograničenja i dijalog s organizatorima. Cilj nije zabrana — cilj je omogućavanje prava uz sigurnost.

Evropske vrijednosti nisu dekor

Evropske vrijednosti, na koje se mnogi pozivaju, nisu dekor na fasadi. To su procedure, standardi i navike: jednaka pravila za sve, zaštita manjinskog izraza (pa i vjerskog), pravovremeno sankcioniranje napada i govor mržnje koji mu prethodi. Ako Zagreb može logistički ispratiti javne molitve, Široki Brijeg može ispratiti tišinu klanjanja — uz iste zahtjeve i istu profesionalnu policijsku zaštitu.
Zato moj stav je jednostavan: neka institucije urade svoj dio posla — identifikuju i sankcionišu napadača na ženu, osiguraju jednak tretman najavljenim skupovima i komuniciraju jasna, neutralna pravila. Tišina molitve nikome ne oduzima ništa; dvostruki aršini uzimaju nam dostojanstvo.
Ako mi budu uslovi i vrijeme na raspolaganju, ja ću u Široki Brijeg na molitvu!

Novinar i književnik, Muhamed Mahmutović