
Newsletter Subscribe
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Piše: Muhamed Mahmutović
Napad izraelske vojske na zloglasni zatvor u srcu Teherana otkrio je više od pukog vojnog cilja. U centru je ostala poruka – i Iranu i svijetu: da li je ovaj sukob stvaran ili predstava za mase?
U noći kada je svijet bio na ivici velikog sukoba, Izrael je izveo nešto što izgleda kao vojni udar s filozofskom porukom. Po izjavama izraelskog ministra odbrane Israela Katza, direktan napad je izveden na zatvor Evin u Teheranu – zloglasnu instituciju poznatu po političkim zatvorenicima i disidentima režima Islamske Republike.
“Tamo su protivnici režima i Izraela,” rekao je Katz, sugerirajući da se napad ne odnosi samo na vojnu strategiju, već i na ideološku konfrontaciju.
Zatvor Evin nije vojna baza. On je ideološki stub. U njemu su zatvarane novinarke, borci za ljudska prava, studenti, članovi opozicije – ljudi koji predstavljaju prijetnju iranskom režimu, ali ni na koji način ne predstavljaju vojnu prijetnju Izraelu.
Dakle, zašto onda baš on?
Zatvor Evin postao je ne samo mjesto represije, nego i metafora jedne neslobodne države. Udariti na njega znači udariti na samu ideju kontrole, na živu arhitekturu straha. No, to ne objašnjava sve.
U kontekstu višedecenijskih tenzija između Izraela i Irana, ovaj napad ima višeslojnu poruku:
Poslanik izraelskog parlamenta Yuli Edelstein rekao je da je cilj napada bio da se poruči iranskom narodu: “Vaš režim nije neprobojan.”
(WSJ Live Coverage)
Upravo kada su mnogi analitičari upozoravali da bi ovaj konflikt mogao prerasti u otvoreni regionalni, pa i globalni rat, Donald Trump je najavio bezuslovno primirje između Izraela i Irana – samo 12 dana nakon početka sukoba.
(The Guardian)
Ali Iran je to demantovao. Njihov ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi izjavio je:
“Nema govora o primirju dokle god se nastavljaju napadi.”
(Economic Times)
Dakle, ili se neko igra riječima, ili neko vodi dvostruku igru.
Izrael nije napao samo zatvor. Prema više izvještaja, u prvim satima rata eliminisani su ključni komandanti Revolucionarne garde, pogođene su antene, štabovi i komunikacijski centri.
Napad na Evin došao je nakon što su “glave” sistema već pale.
To zatvoru daje dodatnu dimenziju: udar nije bio u funkciji vojne dominacije, već psiho-političke destabilizacije.
Možda je najvažnije da ne tražimo više šifrirane poruke u ovom sukobu. Nema “tihe simbioze”, nema dogovora. Izrael je jasno i brutalno poručio Teheranu:
“Vaši generali nisu sigurni. Vaše zatvore možemo otvoriti raketom. Vaš sistem ćemo rušiti odozgo – ali i iznutra.”
I baš zato što je to jasno, ne znači da nije opasno. Jer kad se simbolika koristi kao oružje, nijedna strana nije više sigurna. A ono što se prikazuje kao podrška narodu – može lako postati okidač za veće represije nad tim istim narodom.
Primirje koje je uslijedilo ne izgleda kao dogovor – već kao zatišje pred sljedeću fazu, u kojoj se sukob neće voditi samo raketama, nego i riječima, simbolima, percepcijom.
A u toj igri, zatvor Evin više nije samo zgrada u Teheranu. On je metafora. I metak. Istovremeno.
Reference: