IZDANA PRAVDA: Kako je Evropski sud u slučaju Slaven Kovačević svjesno izbrisao granicu između prava i politike

Nakon prvostepene presude Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) u slučaju dr. Slavena Kovačevića protiv Bosne i Hercegovine, utvrđena je etno-teritorijalna diskriminacija. Ipak, Ustav BiH ostao je neizmijenjen, a diskriminatorne odredbe i dalje važe.

Prof. dr. Hazim Bašić, član Predsjedništva Kruga 99, ističe da presuda, umjesto da jača povjerenje u pravni poredak, otvara niz pitanja o legitimnosti i nepristrasnosti institucija.

Proceduralni apsurdi:

• Punomoćnici: Tko uopće predstavlja državu pred sudom? Dok je kod drugih međunarodnih postupaka ovakva provjera ključna, ESLJP je ovdje to zanemario, što podriva kontinuitet države.

• Uloga OHR-a: Institucija koja može nametati ustavne promjene i smjenjivati zvaničnike u isto je vrijeme nastupila kao “neutralna treća strana”. Takva uloga je u suprotnosti s osnovnim principima nepristrasnosti.

• Selektivne pritužbe: Sud je razmatrao pitanje ranije proglašeno nedopuštenim, što je oblikovalo tok rasprave i omogućilo uvođenje strožeg standarda za status žrtve – pravni trik koji umanjuje značaj samog pojma diskriminacije.

Politika iznad pravde:
Najvažniji element – etnička dimenzija diskriminacije – potpuno je zanemaren. Dr. Kovačević je ukazivao na kombinaciju etničkog i teritorijalnog kriterija koja mu uskraćuje pravo biranja. Sud je predmet svelo samo na teritorijalni aspekt, brišući srž problema: građanin u BiH nije jednak, već se tretira kao etnička jedinka smještena u unaprijed određenu kategoriju.

Zaključak profesora Bašića je jasan: ESLJP nije tražio pravdu u čistom obliku, već je postupao unutar kalupa političke pogodnosti. Selektivno korištenje argumenata, ignoriranje procesnih grešaka i maskiranje konflikta interesa kao “objektivnosti” pretvaraju sud u politički instrument, a ne u čuvara ljudskih prava.