Bijela kuća objavila je novu Nacionalnu sigurnosnu strategiju, dokument koji definira ključne pravce vanjske politike administracije Donalda Trumpa. Kada je riječ o evropskom kontinentu, Washington naglasak stavlja na jačanje individualnih odbrambenih sposobnosti država.

U nastavku prenosimo analizu dopisnika FTV-a iz SAD-a, Ivice Puljića.

Kako strategija sagledava Evropu i regiju

Puljić ističe da dokument jasno nastavlja kurs politike koji je predsjednik Trump postavio još 2016. godine: „Evidentno je kroz ovu strategiju da Trumpova administracija poziva na jačanje nacionalnih integriteta, što je nastavak politike iz 2016. godine.“ Prema njegovim riječima, strategija ide i korak dalje: „Nacionalna strategija postavlja čak i pitanje održivosti Evropske unije ili NATO saveza, najvećih saveznika Sjedinjenih Američkih Država.“

Dopisnik napominje da se u tekstu kritički osvrće na ponašanje evropskih lidera u kontekstu rata u Ukrajini, navodeći kako se „kritizira nerealna očekivanja, kako piše, evropskih lidera u vezi s ratom između Rusije i Ukrajine“, uz nagovještaj da bi SAD mogle preispitati vlastitu poziciju u evropskom sigurnosnom okviru. Ujedno, strategija „aludira na uspon krajnje desnih političkih stranaka u Evropi, koje su otvoreno izrazile svoje protivljenje ilegalnoj imigraciji i klimatskim politikama“.

U dokumentu se, dodaje Puljić, problematiziraju društveni procesi koji oslabljuju evropske države: imigracione politike, demografski pad, te, kako se navodi, „Cenzura slobode govora i suzbijanje političke oporbe, te gubitak nacionalnih identiteta i samopouzdanja je evidentan u Evropi. Rastući utjecaj domoljubnih evropskih stranaka doista daje razloga za veliki optimizam”, uz posebno naglašavanje „tih domoljubnih evropskih stranaka“.

Puljić upozorava da se iza uspona tih struktura kriju ozbiljne opasnosti: riječ je o političkim pokretima „punim prezira i mržnje za sve one koji ne pripadaju njihovim uskim mentalitetima“, što, kako kaže, podsjeća na atmosferu u Evropi pred Drugi svjetski rat.

Govoreći o posljedicama za Bosnu i Hercegovinu, Puljić naglašava da se zemlje poput BiH nalaze u posebno ranjivoj poziciji: „Sve su ovo razlozi, i ima njih još, za brigu u zemljama poput BiH, kojoj je jako teško osloniti se na samu sebe zbog specifičnog unutarnjeg uređenja, raširenog nacionalizma i korupcije.“ Upozorava i na rizike zatvaranja u nacionalne okvire, što bi moglo stvoriti nove tenzije: „Svaka bi zemlja, svaka etnička skupina, htjeli što više toga zadržati za sebe, što može izazvati protivljenja drugih i do te mjere da bi se mogli očekivati čak i oružani sukobi“, zaključuje.

Južna interkonekcija — američki interes i regionalni potencijal

U analizi projekta Južne interkonekcije, Puljić naglašava da SAD preuzimaju ključnu ulogu u njegovom pokretanju i realizaciji. Radi se o investiciji koja bi, prema procjenama, mogla doseći vrijednost od oko 500 miliona dolara, a u nju će biti uključeni i američki investitori, kompanije te administracija.

„Naravno, trebat će im i suradnici u Bosni i Hercegovini. Ova raznolikost je od najveće važnosti za ublažavanje geopolitičkih i ekonomskih rizika s kojima se američki investitori suočavaju u svijetu“, rekao je Puljić. Nakon formiranja radnih timova slijedi proces upravljanja rizicima, rješavanja potencijalnih sporova i pronalaženja partnera u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Dio planova odnosi se i na moguća proširenja infrastrukture: „Trenutačno se ispituje je li moguće plinovod produžiti, taj njegov sjeverni krak, ili kako neki kažu na istočni krak prema Banjoj Luci.“ U perspektivi, američke institucije mogle bi razmotriti i nastavak mreže prema Srbiji, što bi, prema njihovoj procjeni, doprinijelo udaljavanju zapadnog Balkana od ruskih energenata i šireg političkog utjecaja: „…a time, tako smatraju ovdje u Sjedinjenim državama, i političkog utjecaja iz Moskve.“