Ima se može se – dokle? Dok ima budala!

Kad vidim Bošnjake ili općenito građane Bosne i Hercegovine kako su spremni izginuti za neku političku stranku ili neke političare, hoće mi zlo biti.

Razmislite samo o ovom i sve će vam biti jasno! Jedna fiktivna firma dobije arbitražni spor zbog “izgubljenog posla”, kojeg nije mogla uraditi jer nije imala nikakve resurse za to, a država Bosna i Hercegovina ne može preko trideset godina doći u posjed svoje imovine koju je dobila raspodjelom imovine bivše Jugoslavije!

Dakle država, koja ima najskuplji državni aparat na svijetu, ima obavještajnu službu, ima tužioce, sudije, advokate, diplomatiju…Nije do sad pokrenula niti dobila ijedan spor sa recimo Hrvatskom, koja nam neda našu imovinu i još uz to eksploatiše našu električnu energiju, kao i Srbija ili više od nje!

I sad sretnem lika koji se kune u nekog “svog” patriotu i političara, koji je od završetka agresije na raznim funkcijama, a nije uradio ništa po ovom pitanju? Ma hebo ga on, a on njega, rekli bi kod mene u Krajini!

Dug od preko milijardu maraka, a niko nije odgovoran

Entiteti su sklapali međunarodne ugovore, država nije imala pojma, a sad mora platiti ceh – svi mi. Arbitražni sporovi protiv Bosne i Hercegovine, mahom zbog nepoštivanja ugovora koje su entiteti samovoljno potpisivali s inostranim firmama, rezultirali su računom od oko milijardu i tristo miliona maraka. I dok se međunarodni sudovi ne bave time ko je nadležan – oni znaju ko mora platiti. A to smo svi mi. Poreski obveznici, budžetski korisnici, a najviše oni koji nikada nisu čuli ni za ugovore ni za firme iz presuda.

---

Viadukt slučaj: Kako je RS obećao hidroelektrane, a sad BiH plaća 40 miliona eura

Jedna od najglasnijih presuda stiže iz Vašingtona: slovenačka firma Viadukt tužila je BiH zbog kršenja koncesionog ugovora za izgradnju hidroelektrana. I dobila presudu. Dug iznosi 57 miliona eura + kamate. Ako se dug ne plati, prijeti zapljena imovine Centralne banke BiH – uključujući objekte u Banjaluci, Mostaru i Brčkom. Eurocontrol već prijeti da će blokirati sredstva BHANSA-e, što bi moglo ugroziti čak i vazdušni saobraćaj.

---

Građani šute, a “njihovi” lideri voze blindirane limuzine

Niko ne zna ko je ugovore potpisao, niko ne snosi odgovornost, a svi znaju ko će platiti. Naravno, država. A država – to ste vi. Dok vođe naroda grade vile, putuju na kongrese u Rim i vozikaju se u blindiranim limuzinama, običan čovjek pokušava skontati kako će od januarske plate preživjeti maj. Umjesto da lupi šakom o sto, narod se svađa po društvenim mrežama – ko više voli svog lopova.

---

Kad se patriotizam mjeri po lojalnosti lopovu

Bosna i Hercegovina je zemlja paradoksa. Kod nas, kad te opljačkaju, ti još ideš na miting da ih braniš. Kažeš: “Moj vođa jeste malo krao, ali je barem naš.” Kao da postoji popust za patriotizam ako si nasamaren od “svog”. Kult vođe tuče sve arbitraže. A kad Centralna banka ostane bez imovine, kad avion ne poleti jer je BHANSA blokirana, samo ćemo slegnuti ramenima i ponovo reći: “Bit će bolje. Samo da ovi naši ostanu na vlasti. I nek’ ne puca.”

P.S. Ako mislite da sam grub i da nisam u pravu, pročitajte ovo ispod! I to nije sve!

Bosna i Hercegovina je nasljednica dijela imovine bivše SFRJ na osnovu Sporazuma o pitanjima sukcesije, potpisanog 2001. godine u Beču. Tim sporazumom, bivše jugoslovenske republike su se dogovorile o podjeli:

• pokretne i nepokretne diplomatske imovine (ambasade, rezidencije itd.),
• financijskih sredstava na stranim računima,
• vojnih resursa,
• kulturne baštine,
• državnih arhiva,
• međunarodnih ugovora.

Međutim, veliki broj tih dobara Bosna i Hercegovina do danas nije uspjela preuzeti ili staviti u svoj faktički posjed. Evo najznačajnijih primjera:

---

1. Diplomatsko-konzularna imovina

Bosni i Hercegovini pripada oko 15% ukupne DKP imovine bivše SFRJ, ali:

• Neke ambasade i rezidencije koje su dodijeljene BiH (npr. ambasada u Bernu, konzulat u Frankfurtu, ambasada u Oslu) još uvijek nisu preuzete ili ih koriste druge države naslednice (često Srbija ili Hrvatska).
• Ambasada u Madridu i ambasada u Lisabonu – BiH nije ušla u faktički posjed.
• Ambasada u Bonu (koja je pripala BiH) je dugo bila u sporu zbog korištenja od strane Srbije.

---

2. Finansijska sredstva i banke

• BiH je imala pravo na oko 15% deviznih sredstava bivše SFRJ iz Narodne banke Jugoslavije i na računima u inostranstvu.
• Međutim, nisu sva ta sredstva prebačena BiH, dijelom zbog političkih opstrukcija (npr. od strane Srbije) i nedostatka domaćih institucija koje bi efikasno tražile realizaciju prava.

---

3. Vojna imovina

• Sporazum o sukcesiji predviđa da vojne nekretnine i objekti ostaju državi na čijoj su teritoriji.
• BiH ima više od 80 lokacija koje koristi Oružane snage BiH, ali veliki broj tih objekata još nije knjižen na državu, već ih entiteti blokiraju (posebno RS).
• NATO i EU su više puta upozoravali da je to prepreka euroatlantskom putu BiH.

---

4. Kulturna baština i arhivska građa

• Značajan dio filmske građe, spisa, diplomatskih i vojnih arhiva još se nalazi u Srbiji i Hrvatskoj.
• Dokumentacija iz UDBA arhiva, iz arhiva JNA, kao i razni dosjei i istorijski spisi – nisu dostupni BiH, iako na njih ima pravo.

---

5. Pomorska i avio imovina

• Brodovi i pomorska infrastruktura – BiH je imala pravo na udio, ali mnogi brodovi su prodani prije nego što su sukcesijski podijeljeni.
• Jugoslovenski avioni i udio u JAT-u ili Jugoslovenskom aerotransportu – praktično izgubljeno za BiH, iako je imala pravo na procenat.

---

6. Imovina u Sloveniji i Hrvatskoj

• Mnoge nekretnine koje su bile vlasništvo firmi iz BiH (npr. Energoinvest, Unis, Šipad, Unioninvest, Vranica) u Sloveniji i Hrvatskoj su nacionalizirane ili prodate bez saglasnosti BiH.
• Povrat ili naknada za tu imovinu je u većini slučajeva – blokirana ili obesmišljena pravnim začkoljicama.

---

Zaključak:

BiH je formalno sukcesor i ima pravo na niz vrijednih dobara iz vremena bivše Jugoslavije, ali je:

• nedostatak državne strategije, opstrukcije iz entiteta, te
• pasivnost diplomatskih službi

uzrokovao da velik dio te imovine i dalje bude nedostupan ili izgubljen. Sve dok država ne konsolidira institucionalnu snagu i ne nastupi jedinstveno, prava iz sukcesije će ostati samo na papiru.