Ginuli su najbolji – da bi vladali najgori

Istina koju niko nije htio da čuje
Nije poznato ko je prvi rekao da su u ratu ginuli najbolji da bi u miru vladali najgori, ali znamo jedno – nije niko nikad rekao veću istinu. Ustvari, ne da je rekao istinu – rekao je hronologiju našeg poraza. Samo što to neki i dalje zovu državom.

Ova trojka nije sama došla – teren im je bio pripremljen
Ali da odmah na početku razočaram one koji bi sve sveli na „ovu trojku“. Nije ovo juče počelo, Bošnjani moji. Teren im je pripreman. Godinama. I to ne samo od političkih protivnika, već najviše od onih koje smo mi sami iznjedrili – s patriotskom etiketom i junačkom retorikom, a s koferima spremnim za Brisel, Beč ili Istanbul, ovisno gdje se bolje prodaje funkcija.

BHANSA – zlatna koka predata bez ispaljenog metka
Tražio sam prije dva mjeseca – potpuno legalno, po Zakonu o slobodi pristupa informacijama – podatke o etničkoj strukturi zaposlenih u BHANSA-i. Znaš, to je ona agencija koja upravlja našim nebom. Nebom, koje formalno pripada svima nama, a faktički – samo Čovićevom zetu. I to doživotno, jer smo, eto, i zakon promijenili. Da koka koja nosi zlatna jaja ne bi slučajno prestala da nosi.

Naravno, odgovor nisam dobio. Niti „ne“ niti „možda“. Samo tišina. A unutar te tišine – neki „naši“ šapuću kako je to delikatno pitanje, kako se „ne zna tačno“. Ne zna se tačno?! Pa ako vi u instituciji ne znate ko vam radi i kojeg je porijekla, kako da ja to znam? Je li etnička struktura državna tajna? Ili se samo skriva kad Bošnjaci dođu na red?

Sudovi i tužilaštva – Bošnjaci kao polarni medvjedi
Evo recimo – zna li iko koliko ima Bošnjaka na najvišim pravosudnim pozicijama u državi? Glavni tužioci? Predsjednici sudova? Ljudi koji odlučuju o tome ko ide u zatvor, a ko na odmor? Ne zna se. Ne piše. Ili se piše, ali ne znamo njihova imena ili ih nema.

SIPA, MUP RS i patriotizam po potrebi
U međuvremenu, SIPA – ta institucija koja bi trebala da čuva zakon i državu – nju vodi (n)čovjek koji je prešao u MUP entiteta nakon što je izvršio oružanu pobunu protiv iste te države. Da, dobro ste pročitali. Najvažnija policijska agencija u državi je pod direktnom upravu lika koji neskriveno sudjeluje u državnom udaru. I nikom ništa. Bošnjaci nikad nisu imali direktora SIPA.

Savez, nebo, zemlja – sve je poklonjeno
Fudbalski savez BiH? Dat sestriću Milorada Dodika, čovjeku koji ne krije da navija više za Srbiju nego za BiH. Pa šta? Ipak ima prezime koje ne vrijeđa koalicioni kapacitet. I nebo (BHANSA) i teren (Nogometni savez) i sve između – uredno predato. Bez borbe. Bez otpora. Samo uz osmijeh, protokol i dobru dnevnicu.

Kajganić i godišnji odmori po mjeri procesa
I dok mi sjedimo i čudimo se zašto nema pravde, Milanko Kajganić – glavni tužilac – najprije postavi devet tužilaca predmetu protiv Dodika i naredi im da ne rade ništa. Da se slučajno ne bi miješali u svoj posao, jer do sad bi bilo podignuto mnoštvo optužnica protiv rukovodstva granične policije, SIPA i ostalih koji pomažu Dodiku Viškoviću i Stevandiću. Zamislite, MUP rs je oružjem spriječio hapšenje Dodika, ali ni ministar tog mupa presuđenog za genocid nije pod istragom, ne kažem ti policijski komesar, direktor tog MUP-a ili ti policajci koji su digli oružje na državu. I sad kad je jasno da će Dodik biti oslobođen pred apelacionim vijećem, o čemu smo pisali već prije sjednice vijeća, jer su, kako šuška sudska čaršija, „odradili jednu članicu vijeća“ i rade na drugom članu – Kajganić fino raspusti tim koji ionako nije radio ništa, da nam gurne prst u oko i pokaže ko je gazda. Osmoricu na more, hvala i doviđenja. Samo oni koji sude Bošnjacima – rade bez pauze, bez dana bolovanja, bez godišnjeg. Oni su kao vojnici – samo što ovdje ratuju protiv vlastitog naroda.

Nismo poraženi u ratu – porazili smo se u miru
Pa čemu se mi čudimo?

Nije stvar samo u tome što nas drugi potiskuju – nego što smo mi to odavno počeli raditi sami sebi. Prodavali smo poziciju po poziciju, funkciju po funkciju, resor po resor, kao da se radi o privatnoj firmi u stečaju. Nismo ni primijetili kad su nas pretvorili u dekor u vlastitoj državi.

Zato danas, kad se neko upita gdje su Bošnjaci u pravosuđu, u obavještajnim agencijama, u kontroli granica, u finansijama, pa čak i u fudbalskom savezu – odgovor je jednostavan: tamo gdje im je ostalo malo prostora da dišu, ali ne i da odlučuju.

Zaključak bez iluzija
I neka se ne zavarava niko – nisu nas pobijedili izvana. Pobijedili su nas naši iznutra. Naši koji su mislili da se čast može staviti pod ključ ako dobiju kartu za biznis klasu.

A istina?
Istina ide na čekanje, ali mene živo zanima šta mi čekamo? Hašlame su već prošle, a kad nas palestiniziraju bit će kasno!.