Dvostruki aršini: Ko je terorist, a ko samo “ljevičar”?

U svjetskom medijskom i političkom diskursu, riječi nisu samo sredstvo izražavanja – one su oružje, granice, etikete koje odlučuju ko je zločinac, a ko “borac”. U tom jeziku, terorist nije svako ko ubija. Terorist, čini se, postaješ tek kada imaš “pogrešno” ime, vjeru ili boju kože. Najnoviji slučaj u Washingtonu to zorno pokazuje.

Terorist po imenu – ne po djelu

Ubistvo dvoje izraelskih diplomata u srcu američke prijestolnice izazvalo je, očekivano, burnu reakciju. No, ono što je izostalo u toj reakciji – uprkos priznanju motiva (“to sam učinio za Gazu”) – jeste riječ terorist. Počinitelj, Amerikanac, označen je jednostavno kao “ljevičar”. Da je slučaj bio obrnut – da je ubica musliman – već bismo gledali specijale CNN-a o “islamskoj prijetnji”, dodatna privođenja, možda i bombardovanje.

Kada bijeli ekstremista postane samo ‘usamljeni vuk’

Sjetimo se Breivika, koji je ubio 77 mladih ljudi u Norveškoj – ali nije nazvan kršćanskim teroristom. Ili Roofa, koji je pucao po afroameričkoj crkvi – i postao tema psiholoških analiza, ne sigurnosnih prijetnji. On je imao “Manifest” na 1 500 stranica u kojem je jasno razradio plan “borbe protiv najezde islama u kršćansku Europu”, pa je ispao samo bolesnik nad kojim bi se čovjek haman sažalio!

Kako Gaza ne može biti motiv, ali Ukrajina može

Ako neko kaže da je djelovao za Gazu – to je fanatizam. Ako kaže da je djelovao za Ukrajinu – to je herojstvo. A što je sa izraelskim zračnim udarima koji odnose hiljade života? Nema riječi “terorizam”, već “samoodbrana”. Medijska semantika briše krv s ruku moćnih

Ljevičar – nova opasnost?

Ozbiljan je i trend u kojem se napadači označavaju kao “ljevičari”, čime se cijela ideologija pokušava prikazati kao nasilna, monstruozna. U međuvremenu, krajnja desnica se rebrendira kao “konzervativna”, “domoljubna” ili čak “kršćanska”.

Medijska logika: ko zaslužuje etiketu?

Zamislimo da je ubistvo u Washingtonu počinio mladić po imenu Ahmed, iz arapske dijaspore. Da li bi iko čekao presudu? Ne – naslov bi bio gotov: “Islamski terorista ubio izraelske diplomate u srcu Amerike”. A baza? “SAD – nova baza radikalnih islamista”. No kada je ubica bijelac i Amerikanac – sve se svodi na mentalno zdravlje, prošlost i ideologiju.

Zaključak: Pravda ili propaganda?

Očito je da u savremenom narativu, terorizam nije čin – to je identitet. Musliman s nožem – terorist. Kršćanin s puškom – mentalno nestabilan. Ljevičar s motivom – opasan idealist. Izrael sa avionom – civilizacija koja se brani.
Vrijeme je da svijet shvati: pravda bez jednakih aršina nije pravda. To je propaganda. A istina – ona nema stranu, ali ima cijenu. I tu cijenu najčešće plaćaju oni bez glasa.