DEJTON POD PEPELOM – Kad sistem padne, ostaje ti instinkt

Piše: Selmir Mujagić, Vijeće unutarnje linije

Postoji tačka u historiji jednog naroda kada papir prestane da štiti, a zakoni više ne važe za one koji ih prekorače.

Bosna i Hercegovina upravo stoji na toj tački – ne pravno, nego egzistencijalno. I sve ono što je Dejton trebao garantovati – sada je izloženo kao ono što nikada nije ni bilo stvarno.

Dejton nije samo sporazum – to je hipoteka koja ističe.

Aneks 4 Dejtonskog sporazuma, poznat kao Ustav BiH, ne ostavlja dilemu:

Bosna i Hercegovina je nasljednica Republike BiH, suverena i međunarodno priznata država.

Svaki njen dio, uključujući entitete, dužan je da poštuje ustavni poredak, a svaki pokušaj disolucije otvara mogućnost povratka na Ustav Republike BiH, koji u svom temelju ne poznaje postojanje entiteta.

U slučaju pokušaja disolucije države, Aneks 10 Dejtona – koji daje ovlasti visokom predstavniku i međunarodnim garancijama – predviđa mehanizme zaštite teritorijalnog integriteta BiH.

Ali to je na papiru.

Papir gori kad ga niko ne brani

Danas, kada Republika Srpska otvoreno krši ustav, ignoriše odluke Ustavnog suda, odbacuje autoritet visokog predstavnika i ismijava zajedničke institucije – reakcije su simbolične, spore i zakasnile.

Ako Interpol nije u stanju da izda čak ni potjernicu za čovjeka koji ruši poredak, kako će onda – kad dođe konačni udar – ukrotiti entitet koji je već institucionalno razdvojio državu?

Interpol nije reagovao.

EUFOR ne interveniše.

SIPA ne hapsi.

Sud čeka.

Tužilaštvo šuti.

To nije greška sistema. To je sistem u stanju samorazgradnje.

FENOMEN ŽABE u ključaloj vodi

Postoji poznata metafora – stavite žabu u lonac hladne vode i polako je zagrijavajte.

Ona neće skočiti. Neće primijetiti opasnost.

Prilagođava se temperaturi dok ne bude prekasno.

Upravo to se dešava s narodom Bosne i Hercegovine.

Krenulo je sa simbolima. Pa zakonima. Pa negiranjem genocida. Pa napadima na OHR. Pa sabotažom Suda i Tužilaštva.

Sada voda već kuha, a žaba još sjedi.

I čeka signal koji nikada neće doći.

Kada garant ne garantuje, ostaje ti pravo na preživljavanje

Dejton jeste međunarodno garantovan.

Ali garant koji ne djeluje – više nije garant, već posmatrač raspada.

Amerika, EU, pa i UN – svi oni trenutno djeluju kao nadzornici procesa, ne kao njegovi čuvari.

U njihovom kalkulisanju, Bosna je postala eksperiment – koliko dugo možeš rušiti državu iznutra prije nego što se sruši.

I zato, ono što govorim mjesecima, sada izgovaram kao konačnu poruku:

Kada međunarodna zajednica ne djeluje, i kada država više ne može da te zaštiti – preostaje ti jedno jedino pravo koje ne podliježe nikakvom aneksu, zakonu, niti odluci: PRAVO NA SAMOORGANIZACIJU.

Ne ideološku. Ne stranačku.

Već onu duboko ljudsku – da sačuvaš sebe, zajednicu, i ono što zovemo dostojanstvo pred licem historije.

Jer ova faza nije više borba za institucije.

Ovo je borba za svijest.

I samo oni koji se probude prije nego voda proključa – imaće snagu da prežive ono što dolazi.