Britanski list o dešavanjima u BiH: Dodik je najveća opasnost

Trideset godina nakon najstrašnijeg poglavlja u modernoj historiji Evrope – genocida u Srebrenici – Bosna i Hercegovina se ponovo suočava s prijetnjom destabilizacije. U fokusu međunarodnih analiza, uključujući i onu uglednog Financial Timesa, nalazi se Milorad Dodik – lider Republike Srpske, čija separatistička politika, bliske veze s Moskvom i otvoreno osporavanje dejtonskog ustrojstva izazivaju zabrinutost kako unutar zemlje, tako i među zapadnim diplomatama. Dok zemlja obilježava godišnjicu genocida, istovremeno korača ivicom nove političke krize, čije bi posljedice mogle ozbiljno narušiti krhki mir uspostavljen prije tri decenije.

U centru drame je 66-godišnji Dodik, koji bezobrazno osporava strukture sporazuma koji je očuvao stabilnost u BiH – i poduzima korake koji bi mogli utrti put otcjepljenju entiteta RS, navodi se u tekstu

Separatistička politika Milorada Dodika, ‘spori voz’ na kojem se Bosna i Hercegovina kreće ka Europskoj uniji, utjecaj Rusije i njenog predsjednika Vladimira Putina, kojima se destabiliziraju priilke u zemlji i regiji, ali i ovosedmično obilježavanje 30. godišnjice od genocida u Srebrenici teme su kojima se bavi ugledni Financial Times u tekstu pod naslovom ‘Bosna, 30 godina kasnije: Prijeteća kriza na Balkanu’ – sugerišući nezavidnu situaciju u kojoj se BiH nalazi danas. S fokusom upravo na Miloradu Dodiku.

Za međunarodnog izopćenika, Dodik je pravi putnik, kaže autor u uvodu teksta, misleći na “slobodno kretanje” lidera SNSD-a proteklih mjeseci, uprkos potjernici koja je krajem prošle sedmice i ukinuta Dodikovim pojavljivanjem i davanjem iskaza pred državnim institucijama.

Krajem marta, samo nekoliko dana nakon što je izdan nalog za njegovo hapšenje zbog suprostavljanja poslijeratnom uređenju Bosne i Hercegovine, lider Republike Srpske uskočio je u avion za rusku prijestolnicu kako bi razgovarao s Vladimirom Putinom.

Nešto više od mjesec dana kasnije vratio se tamo kako bi se pridružio eklektičnoj grupi političara koji su obilježavali 80. obljetnicu pobjede Sovjetskog Saveza nad nacistima.

Kremlj već dugo voli njegovati osovinu proruskih iredentista i simpatizera na rubovima Europe. Udvaranje Dodiku naglašava zašto se tri decenije nakon završetka rata u BiH europski dužnosnici frenetično ponovno fokusiraju na tu malu, još uvijek etnički podijeljenu državu, bojeći se da se tamo ponovno stvaraju problemi.

– Ovo je najveća politička kriza u 30 godina, kaže visoki zapadni dužnosnik u regiji. 

– Još nije sigurnosna kriza, ali je vrlo ozbiljna, posebno zato što nije iznenadna, već se sve više pogoršava. Dodik je najveća pojedinačna opasnost za BiH, upozorava.

Između 1992. i 1995. godine BiH su potresale najgore borbe u Europi od Drugog svjetskog rata, dok je bivša jugoslavenska republika bila rastrgana sektaškom politikom. Više od 100.000 ljudi je ubijeno, od kojih su većina bili bh. Muslimani koji su tada činili 44 posto stanovništva. Bh. Srbi činili su oko trećinu stanovništva, a Hrvati većinu ostatka.

Dejtonski mirovni sporazum, kojim je okončan rat, stvorio je šarenu državu sastavljenu od dva decentralizirana entiteta koji nominalno odgovaraju centralnoj vladi: Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), za područja u kojima dominiraju Bošnjaci i Hrvati, i Republike Srpske (RS), za područja u kojima dominiraju Srbi, piše Financial Times.

Ali od tada bh. politika tetura iz krize u krizu i ostaje podijeljena po etničkim linijama. Sada su zvaničnici i diplomati zabrinuti da je slaba centralna vlada koju je uspostavio Dejton blizu tačke pucanja.

U centru drame je 66-godišnji Dodik, koji bezobrazno osporava strukture sporazuma koji je očuvao stabilnost u BiH – i poduzima korake koji bi mogli utrti put otcjepljenju entiteta RS. Zapadni zvaničnici strahuju da Rusija može iskoristiti napetosti kako bi izazvala probleme u europskom dvorištu; i da će se, ako se Dodiku ne suoči, BiH suočiti s novim poglavljem nestabilnosti.

– Ako Dodik pobijedi, car [bosanska država i njezin zapadni partneri] će biti razotkriven kao gol, kaže jedan zapadni diplomat. “Rusi ovdje imaju jeftinu tipku za pritisnuti i ako mogu učiniti dovoljno da izazovu bosanski odgovor, oni će to uraditi”.

Sve to stvara sumornu kulisu za 30. godišnjicu masakra u Srebrenici iz jula 1995., prvog genocida u Europi koji je UN priznao od Holokausta.

Bosna je sada na “prekretnici”, kaže Igor Crnadak, opozicijski političar u skupštini RS-a. “Dodika koristi Moskva. Njegov režim je nanio mnogo štete i ovo je prilika za nešto novo. U pitanju je hoće li se BiH nepovratno okrenuti prema zapadu… ili će RS skliznuti u potpunu autokraciju”, upozorava on.

Almasa Salihović itekako dobro razumije kakve su uloge u igri u BiH.

Prije četiri godine, Salihović, tada učiteljica u osnovnoj školi u istočnoj Bosni, odgovorila je na poziv s nepoznatog broja. Glas sa druge strane žice je brzo prešao na stvar. “Jeste li Abdulahov brat ili sestra?”, sjeća se da su je pitali. “Imamo podudaranje DNK s vama za dvije bedrene kosti”.

I stvarno je bila Abdulahova sestra. Posljednji put je vidjela brata 11. jula 1995. u malom gradu Srebrenici, koji je od 1992. bio enklava bosanskih Muslimana pod opsadom snaga bh. Srba. Kada je otpor konačno završio i napadači preuzeli grad, Abdulah, tada 18-godišnjak, bio je jedan od više od 8000 bh. muslimanskih muškaraca i dječaka koje su bh. Srbi okupili i ubili, a zatim tajno pokopali u masovnim grobnicama razasutim po regiji.

Nakon 13 godina neznanja o njegovoj sudbini, Salihović je 2008. saznala da su neki od posmrtnih ostataka njezina brata iskopani u masovnoj grobnici. Zatim je 2021. stigao poziv u kojem se navodi da je pronađeno još posmrtnih ostataka.

“Bilo je prilično bolno znati da je mrtav i da ga se ne može pronaći”, kaže Salihović. “Više je utjeha imati grob za kojim možemo oplakati. Kad smo vidjeli mali komadić njegovih hlačica, bilo je gotovo bolnije nego da uopće nemamo posmrtnih ostataka”, dodaje.

Salihović radi u Memorijalnom centru Srebrenica, koji je u julu 1995. bio sjedište snaga UN-a kod kojih su mnoge žrtve tražile utočište od bosansko-srpskih trupa – uzalud. Iz centra se pruža pogled na prostranu livadu gdje se proteže više od 6000 nadgrobnih spomenika koliko oko seže, posljednje počivalište za žrtve čiji su ostaci – u nekim slučajevima samo nekoliko dijelova tijela – pronađeni.

Američka intervencija

Masakr u Srebrenici potaknuo je Ameriku na akciju za okončanje rata nakon tri godine neučinkovitih intervencija UN-a i zapadnih sila.

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

NATO-ova kampanja bombardiranja prisilila je bh. Srbe, koji su tada opsjedali niz gradova pod kontrolom bh. Muslimana, za pregovarački stol u Dejtonu, Ohio. Tamo je američki izaslanik Richard Holbrooke nagovorio lidere BiH, njezinih “grabežljivih susjeda” Srbije i Hrvatske, te njihove opunomoćenike, da potpišu sporazum.

No, Salihović se brine da nakon što je u prvoj deceniji nakon rata postignut napredak prema općem prihvaćanju strašne istine o Srebrenici, poricanje dobiva na zamahu.

Mali gradić Srebrenica, u kojem živi, ​​nalazi se u RS-u. Redovno se susreće sa Srbima koji umanjuju značaj zločina. “Uvijek je ista priča, ‘Cijeli svijet je protiv srpske nacije'”, kaže. “U posljednje dvije godine uplašila sam se koliko lako ljude prevare političari koji se vraćaju u povijest i pokušavaju potaknuti nacionalizam”.

Negiranje genocida je svakodnevnica u BiH

Malo ko je poticao sektaštvo s Dodikovim elanom, koji dominira politikom RS-a više od dvije decenije. Izvorno je na Zapadu smatran uvoditeljem liberalnog etosa u politiku bosanskih Srba. Godine 1998. tadašnja američka državna tajnica Madeleine Albright nazvala ga je “daškom svježeg zraka”.

No u posljednjih deset i po godina sve se više okreće poticanju srbijanskog nacionalizma. On i njegov lokalni partner, Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, prošle su godine osudili rezoluciju UN-a kojom je 11. jula proglašen Danom sjećanja na žrtve Srebrenice, iskorištavajući to kako bi sugerirali da svijet viktimizira Srbe.

Njegova najnovija eskalacija krize bila je prkos autoritetu centralne vlade i visokog predstavnika, zvaničnika Zapada kojem je Dejton dao prokonzularne ovlasti za nadzor u zemlji.

U februaru je Dodika državni sud u Sarajevu osudio na šestogodišnju zabranu bavljenja politikom i godinu dana zatvora zbog prkosa visokom predstavniku – presudu koju je ignorirao. Veliko je pitanje hoće li centralne vlasti pokušati provesti presudu i riskirati obračun sa sigurnosnim snagama RS-a. Dodik putuje s odredom teško naoružanih milicija koji su već imali napet sukob s državnom policijom.

Christian Schmidt, sadašnji visoki predstavnik, koji je bio ministar u Njemačkoj pod Angelom Merkel, daje naslutiti da je oprezan u pogledu provođenja presuda i sugerira da bi radije vidio Dodika poraženog na izborima. To je “ozbiljna, ali rješiva” kriza, kaže.

‘Spori voz’ ka EU – najveća nada za BiH

Njegov je san nadgledati preobrazbu BiH u funkcionalnu državu koja ispunjava uvjete za pridruživanje EU i na kraju odstupiti kao posljednji visoki predstavnik. Postupno ukidanje njegove funkcije jedna je od nekoliko ključnih reformi ako BiH želi imati šanse kvalificirati se za članstvo u EU, što ankete javnog mnijenja pokazuju da većina ljudi želi.

Potpuna invazija na Ukrajinu 2022. godine obnovila je poticaj za širenje EU u istočnoj Europi, nakon godina u kojima je zahtjev šest država Zapadnog Balkana, uključujući BiH, bio neodređen.

No Schmidt priznaje da većina misli da će se Dejtonski sistem, ma koliko manjkav bio, morati mukotrpno snalaziti u doglednoj budućnosti te da BiH ima još puno toga za učiniti kako bi se kvalificirala za članstvo u EU. “Dugogodišnji promatrači kažu mi da bih trebao računati na još 20 godina [ako želim biti posljednji visoki predstavnik]”, kaže Schmidt, prenosi N1.

Mladen Ivanić, opozicijski političar bh. Srba, kaže da je najveća nada za BiH ideja koju podržava Francuska o dvoslojnom članstvu u EU, što bi balkanskim državama moglo omogućiti da budu na “sporom vozu” i da se prijave za neke od dužnosti i pogodnosti EU.

Tvrdi da se dužnosnici u Bruxellesu i Sarajevu vole pretvarati da je punopravno članstvo na vidiku. “Europa laže nas. Mi lažemo njih”, dodaje Ivanić. “Europa kaže da su vrata otvorena. Stvarnost je da to još dugo nije realno”.

Uprkos svim problemima s kojima se suočava Dejtonski sporazum, on je očuvao mir. Ljudi prelako zaboravljaju njegove uspjehe, kaže Nedžma Džananović, profesorica političkih nauka na Univerzitetu u Sarajevu. “Čak i Dodik shvaća da se neke stvari ne bi smjele ponoviti”, dodaje.

Ali boji se da Dodik prolazi nekažnjeno sa svojim prkosom. “Normaliziramo konačnu podjelu zemlje”, kaže. “Dodik prihvaća nacionalnu valutu i novac od poreza, ali ostale institucije Bosne i Hercegovine ne postoje u Republici Srpskoj”.

Nakon više od decenije u kojoj je BiH pala s međunarodnog dnevnog reda, europski dužnosnici pokazuju sve veću zabrinutost.

Stabilizacijske snage EU-a povećale su broj svojih vojnika ove godine. Dok je mađarski premijer Viktor Orbán, Dodikov saveznik, blokirao jedinstveni EU pristup, nekolicina pojedinačnih članica – i Velika Britanija, koja preuzima vodeću ulogu u regiji – nametnuli su sankcije lideru RS-a.

Zapadni zvaničnici nadaju se da će umjereniji bosansko-srpski političari zamijeniti Dodika i uvesti duh suradnje. No, budući da se i čelnici bh. Hrvata zalažu za veću autonomiju, Dejtonski sporazum je opasno narušen, ako ne i nefunkcionalan.

Za generaciju koja je stasala nakon rata, posebno u kozmopolitskom srcu Sarajeva, s njegovim kafićima i tehnološkom scenom, paraliza je izluđujuća – kao i ozloglašena politička korupcija države. Bosna i Hercegovina se nalazi uz bok Bjelorusije na indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala, bilježeći najgori rezultat do sada ove godine.

Dejton – sistem izgrađen za korupciju

U međuvremenu mladi ljudi napuštaju Bosnu. Njeno poslijeratno stanovništvo palo je s vrhunca od 4,2 miliona u 2002. na nešto više od 3 miliona danas.

“Korupcija je toliko duboko ukorijenjena u porama društva da me još uvijek šokira”, kaže Gordana Miladinović, koordinatorica antikorupcijske organizacije, koja je odrasla u Sarajevu dok je bilo pod opsadom tijekom rata. “To je dio kulture i doprinosi raspadanju društva, vrijednosti i morala”.

– Dodajte tome nedostatak općeg kaznenog pravosuđa. Čini mi se da što ste kriminalniji, lakše vam je proći nekažnjeno. Mnogi ljudi ulaze u politiku radi osobne koristi, dodaje.

Dejtonski sistem, nastavlja, toliko je složen sa svojim višestrukim slojevima vlasti da je “izgrađen za korupciju”. Dva entiteta predsjedavaju zamršenim nizom kantona, zbog čega karta izgleda kao upijajući papir.

Franjo Topić, istaknuti bh. akademik koji se u Sarajevu dugo zalagao za multietničku državu, vjeruje da je rješenje ukidanje entiteta i centralizirana država. “Entiteti su bili dobar način za zaustavljanje rata”, kaže. 

– Ali sada nam je potreban Dejtonski sporazum kako bi država bolje funkcionirala. Entiteti nisu dobro rješenje, oni su kao dvije male države, ističe.

No Miladinović smatra da postoji previše interesnih skupina koje žele da sistem opstane i da će se disfunkcija samo nastaviti. “Fundamentalna promjena Daytona je malo vjerovatna”, mišljenja je Miladinović.

U glavnoj ulici Banja Luke, uspavanog glavnog grada RS-a, pored tvrtke za mikrokreditiranje, nad ulazom u kafić nadvija se divovski faksimil Vladimira Putina. Dobrodošli u Putin Cafe, gdje se slike ruskog vođe bez osmijeha naziru s korica jelovnika i vrata hladnjaka s pićima.

Slike doprinose dojmu koji i Dodik i Putin žele proširiti, o savezu koji se temelji na navodno zajedničkim ruskim i srpskim vrijednostima kao Slavena i pravoslavnih kršćana.

Dodikovi protivnici umanjuju rusku podršku Dodiku kao više simboličnu nego praktičnu. “Rusija nema vremena razmišljati o BiH”, kaže Ivanić. “Imaju previše problema u svom susjedstvu. Šta ovdje ulažu? Gotovo ništa. Nikad nisam vidio nikakvu dugoročnu stratešku igru ​​ovdje”.

Sam Dodik poriče da želi otcjepljenje. “Nećete naći nijedan moj porez koji ide u tom smjeru, niti ćete naći i jednu takvu izjavu”, rekao je prošli mjesec za Euronews Serbia.

U rijetkom padu u petak se pojavio na sudskom ročištu, što je potaknulo bh. tužiteljstvo da ukine nalog za njegovo uhićenje. No analitičari u Banja Luci i Sarajevu strahuju da je njegova ambicija stvoriti de facto zapadnobalkanski ekvivalent Pridnjestrovlja, separatističke enklave u Moldaviji koju podržava Moskva.

Prije dvije godine Dodik je u skupštini RS-a progurao kontroverzni zakon koji je zapravo značio da više ne priznaje državni Ustavni sud. Sada planira referendum o nacrtu novog ustava RS-a čije bi odredbe bile ravne secesiji.

Sve to vrijeme postaje sve autoritativniji. Nedavno je progurao zakone kako bi obuzdao civilno društvo i medije, slijedeći autokratski priručnik Orbána i Putina.

“Institucije se urušavaju”, kaže Ivana Korajlić, voditeljica ureda Transparency Internationala u Banjoj Luci. “Ako pogledate vladavinu prava, imali smo snažniji pristup prije 20 godina. Od tada su međunarodna prisutnost i pritisak u BiH oslabili, a lokalne elite i mreže pokroviteljstva preuzele su vlast. Uvijek smo u krizi, bilo ustavnoj ili sigurnosnoj, i svaki put Dodik napravi korak dalje da bi ga se shvatilo ozbiljno”, dodaje.

Ovosedmična 30. godišnjica genocida u Srebrenici bit će obilježena tmurnim izjavama zapadnih zvaničnika. No, uprkos ponovnom fokusu na nadmudrivanje Dodika, većina Bosanaca boji se da će se krizi dopustiti da tinja.

Niko se neće usuditi uhvatiti se za mračnu tačku i suočiti se s njim, kaže Džananović, profesor politologije. “Sve dok su mu porodica i imovina sigurni, on će ovu krizu dodatno pogoršati. Ako se suoči s ozbiljnom otpornošću vlade, on i njegova porodica potražit će utočište u Mađarskoj ili, kao krajnju mjeru, u Moskvi”.

– Ali vjerovatno ostaje. Neće imati razloga za odlazak, zaključuje.

U sjenama nadgrobnih spomenika Srebrenice, gdje je tuga svakodnevnica, Bosna i Hercegovina se bori za svoj opstanak – ne samo teritorijalni, već i moralni i institucionalni. Dodikova igra moći, ohrabrena šutnjom međunarodne zajednice i oslonjena na savezništva sa iliberalnim režimima, pokazuje koliko je postdejtonska BiH ranjiva i nezaštićena. Umjesto suočavanja sa prošlošću, zemlja se kreće unazad – ka starim podjelama i novim tenzijama. A ako ponovo zakasnimo s reakcijom, historija bi mogla prestati biti samo opomena – i postati ponavljanje.