Bakir Izetbegović: Ako Dodik ostane na čelu SNSD-a sve je onda bilo igrokaz

Bakir Izetbegović, predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA), govorio je za Faktor o pravosnažnoj presudi Miloradu Dodiku, predsjedniku entiteta i RS i predsjedniku SNSD-a. Šta ta presuda znači za Dodikov politički život, ali i za državu Bosnu i Hercegovinu…

U opoziciji imaju niz zamjerki na rad koalicije Trojka – HDZ – SNSD, ali općenito rijetki su oni koji nemaju, čini se da su zadovoljni su tek lideri vlasti. Dodik je s jedne strane suočen s pravomoćnom presudom, a sa druge, dobio je od Trojke više nego je i očekivao. Kumova zgrada od 100 miliona zasigurno je nešto što će obilježiti trojkinu vladavinu.

Trojkaši su se, kaže Izetbegović, cinično smijali s TV ekrana, a kada je Dodikov kum, ipak, nagrađen sa 100 miliona KM, odjednom su se ušutjeli i pokušavaju pobjeći od te teme – piše Faktor

Predsjednik SDA prokomentirao je i reakciju izraelske ambasadorice na njegov nedavni javni istup u vezi sa genocidom nad Palestincima u Gazi. Govorio je i o bjesomučnom zaduživanju federalne vlasti, kao i Trojkinom sniskodljivom odnosu spram HDZ-a.

Potvrđena je prvostepena presuda Miloradu Dodiku, kojom je osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane političkog djelovanja. Šta će ta presuda značiti za BiH i kako predviđate razvoj situacije u bliskoj budućnosti?

– Ukoliko se tumačenjem presude ustanovi da će Dodiku zaista biti zabranjeno bavljenje politikom, onda će to biti početak pobjede bh. pravosuđa i države Bosne i Hercegovine nad nosiocem separatističkih i destabilizirajućih politika. Kažem početak pobjede, jer će sigurno biti otpora i kriza, bit će borbe, ali će država u konačnici nadjačati.

Međutim, ukoliko Dodiku dopuste da ostane na čelu SNSD-a, potvrdit će se teza da je sve čemu smo svjedočili bio tek igrokaz za javnost, manipulacija i dogovor pravosuđa, OHR-a, Trojke i Dodika, na način da se povuku potezi kojim bi oni sačuvali obraz, a Dodik sačuvao vlast i kontrolu nad procesima u entitetu RS i Bosni i Hercegovini.

Jer, nije važno da li je Dodik predsjednik entiteta, premijer, predsjedavajući NSRS-a, za njega je sigurno bolje i komfornije da bude onaj ko odlučuje o tome ko će obavljati te funkcije, da kontrolira SNSD i koaliciju koja će kroz odluke NSRS-a nastaviti sa separatističkim napadima na državu BiH.

Ukoliko Dodiku dopuste da ostane na čelu SNSD-a, potvrdit će se teza da je sve čemu smo svjedočili bio tek igrokaz za javnost

Naročito bitan detalj u toj eventualnoj manipulaciji i dogovoru je OHR-ova zabrana finansiranja SNSD-a iz entitetskog budžeta donesena u aprilu. Jer Krivični zakon BiH ne propisuje smjenu za presuđene rukovodioce organa koji se ne finansiraju iz budžeta.

Postoji li bojazan da će ponovo, kao u slučaju ukidanja pritvora i potjernice, biti onih koji će pomagati Dodiku da izbjegne sankcije?

– Sve zavisi od odgovora na prethodno pitanje. Ako Dodik politički preživi, nastavit će Trojkaši s njim predizbornu prepirku, a zatim postizborne dogovore. Posmatrali smo tu dvoličnu igru u posljednjih par godina. Njihov odnos prema bh. javnosti je ponižavajući.

Tretiraju javnost kao zaboravne idiote. Kad su se dodvoravali Dodiku, koji ih je zatim zajedno sa Čovićem “unio” u vlast, optuživali su SDA da “nije znala s Dodikom”, da “Sarajevo stalno provocira Dodika, a onda on mora da uzvrati”, a sada nam objašnjavaju kako je Dodik problem.

Konaković je prije samo par mjeseci ismijavao ideju da se SNSD izbaci iz vlasti, pa kad mu je Sabina Ćudić zaprijetila da će iznijeti u javnost neke bitne detalje u vezi NiP-a i Dodika, onda se pretvorio u glavnog zagovarača smjene SNSD-a. Ovih dana tumači presudu protiv Dodika kao vlastitu, kao da je on presudio. Nevjerovatno!

Dodikov režim, odnosno preciznije njegov kum, od prije nekoliko dana su bogatiji za 100 miliona KM, koliko je dobio za prodaju zgrade UIO-u u Banjoj Luci. Već godinama se znalo da će upravo taj objekat biti kupljen. Da li se to moglo spriječiti?

Naravno da je moglo. Vijeće ministara je to ciljano dopustilo, uključujući i ministre Bošnjake, a prije svih opet Konakovića koji je glasao za odluku. Pri tome su smirivali i zamajavali javnost pričama kako se ne zna koja će zgrada biti kupljena, cinično se smijali s TV ekrana tvrdeći da nije usvojen budžet pa da neće biti novca ni za zgradu… Kada je Dodikov kum, ipak, nagrađen sa 100 miliona KM, odjednom su se ušutjeli i pokušavaju pobjeći od te teme.

Istovremeno smo ostali bez 212 miliona KM iz Plana rasta. U ranijim pokušajima da usvojimo Program reformi koji bi nam omogućio dobijanje tog novca su pojedini predstavnici vlasti optuživali i SDA za opstrukcije, dok su sada, kada je taj novac izgubljen, takve optužbe izostale. Ko je odgovoran što je BiH ostala bez tog novca?
-Isključiva krivica je na Vijeću ministara.

Mogli su “presjeći” i donijeti Plan reformi kad su i kako su htjeli. I sada mogu to uraditi, ne pitajući niže nivoe vlasti, ne uvodeći bez potrebe nikakve preslike Mehanizma koordinacije i tako spasiti preostalih 90 posto sredstava.

Nije dosadno ni u Federaciji. U posljednje vrijeme smo imali novo zaduženje Vlade FBiH za 750 miliona KM na Londonskoj berzi, poskupljenje električne energije za korisnike Elektroprivrede BiH, rastuću inflaciju, proteste rudara, a zatim i saopćenje Trojke u kojem kažu da nije istina da je Vlada “nametnuta”. Šta, prema Vašem mišljenju, Vlada radi pogrešno i mogu li se pronaći rješenja za probleme sa kojima se suočavamo?

– Kada prihvatite da uz suspenziju Ustava budete nametnuti, kada napravite vladajuću strukturu od nesposobnih i neiskusnih kadrova, onda radite skoro sve pogrešno. Nedostaje im znanja i samopouzdanja.
Dopuštaju da HDZ sa 15 ruku u Parlamentu FBiH dominira i vlada Federacijom.

Prepuštaju mu sve što zatraži, vjerovatno i što ne zatraži. Jer ne mogu vjerovati da je HDZ zaista zatražio kompletnu rukovodeću strukturu u cestogradnji, i ministra, i direktora Autocesta, i direktora Cesta FBiH. HDZ to sve dobije, radi i gradi šta hoće, a u isto vrijeme ne dopušta gradnju Južne plinske interkonekcije, pa im se Nikšić još i izvinjava što je usvojen Zakon o Južnoj interkonekciji mimo volje HDZ-a.

Odlučno povlače poteze koji su rizični i nepripremljeni, poput odluka o neradnoj nedjelji i minimalnoj plaći, bez prethodnih izmjena legilative koja bi ublažile negativne posljedice po privredu i rast cijena. A onda su neodlučni kada treba popraviti prugu kod Jablanice. Čekaju i razvlače mjesecima, pa nam obraz spašava privatna firma iz Turske.

Zadužuju FBiH na dnevnoj osnovi, zadužuju nas bez potrebe, po visokim kamatama. Zaduženje na Londonskoj berzi od 350 miliona eura će se pretvoriti u povrat od skoro pola milijarde eura zbog visokih kamata.

Sebi olako, ali odlučno povećavaju plaće, penzionerima penzije skoro nikako. Uzeli su penzionom fondu 312 miliona KM i umjesto da im to vrate, da isplate 13. penziju, na kapaljku im daju male jednokratne pomoći itd.

Izraelska ambasadorica Galit Peleg reagovala na Vaš istup vezan za zločine koje Izrael pravi u Gazi. Zasmetalo joj je, između ostalog, dovođenje u istu ravan nacizma i cionizma. Kako komentarišete njeno pismo?

– U svom pismu ambasadorica Peleg me pokušava educirati o Holokaustu i razumijevanju patnje Jevreja. Ne znam kakve je žrtve podnijela njena porodica u vremenu nacizma, ali ona bi trebalo da zna kakve su žrtve podnijeli Bosanci, naročito Sarajlije u vremenu strahovlade Maksa Luburića, suprotstavljajući se nasilju nad Jevrejima.

Izrael neosporno čini genocid nad stanovnicima Gaze i pokušava ušutkati svakoga ko je spreman to glasno izgovoriti
”
Dva brata moje majke su ubijeni, završili su u Jasenovcu i Lepoglavi. Trebala bi Peleg poznavati historiju otpora nacizmu u zemlji u kojoj je ambasador, pročitati niz rezolucija koje su usvojili bošnjački uglednici u najcrnjim vremenima Drugog svjetskog rata, braneći Jevreje i Srbe od ustaškog progona, pri čemu su rizikovali vlastite živote.
Izrael neosporno čini genocid nad stanovnicima Gaze i pokušava ušutkati svakoga ko je spreman to glasno izgovoriti. Neki evropski lideri, čije države su se ogriješile o Jevreje, možda imaju izgovor za šutnju. Mi Bošnjaci nemamo.

Mi smo iskusili zločine, etničko čišćenje, koncentracione logore i genocid. Razumijemo jako dobro i Jevreje i Palestince. Želimo dobro i mir i jednima i drugima. A nema mira bez pravde i istine.

Za nekoliko dana ćemo obilježiti 100 godina od rođenja rahmetli Alije Izetbegovića. Šta biste istakli kao glavne, ključne tačke njegovog naslijeđa i kakav je odnos, prije svih, Bošnjaka prema tom naslijeđu?
– Život Alije Izetbegovića je sam za sebe ohrabrujuća poruka. Prošao je kroz dva rata i kroz dva zatvora, sve je dostojanstveno izdržao, suprotstavljao se daleko nadmoćnijim silama, političkim i vojnim.

I nije poražen. U vremenu koje je on obilježio, Bošnjaci su ispravili kičmu, vratili se vlastitom identitetu, vjeri i ponosu. BiH je izborila nezavinost, u vanredno teškim okolnostima je ustrojena i naoružana Armija, uspostavljena diplomatska mreža, formirane državne institucije…

Odnos prema njemu i njegovom djelu je odveć politički obojen, barem za sada. Oni koji su pokušavali podijeliti BiH, a on im konce pomrsio, neće o njemu lijepo govoriti, ali ga sigurno respektuju kao protivnika. Bošnjaci ga generalno vole i poštuju, sa ponekom iznimkom, koja je također politički i ideološki uzrokovana i dolazi iz ekskomunističkog spektra.

Dojam je da se u posljednje vrijeme pojačavaju napadi iz vanjskih, ali i unutrašnjih centara, na rahmetli predsjednika. Napada se on lično, ali i njegova politika i naslijeđe. Kako odgoviriti na te napade?

– Sukus postignuća i naslijeđa Alije Izetbegovića koji sam pokušao zbiti u par rečenica je jednostavno neupitan, istinit. I treba ga braniti istinom. Rahmetli Alija je oduvijek napadan lažima, laž je njegov vječni neprijatelj, i tako će to ostati. Ali laž nema pravu supstancu, ona se na kraju uvijek povuče pred istinom.

Možda je i dobro što napadaju na rahmetli Aliju, jer to nanovo budi interes za njegovo djelo, pruža šansu za definitivnu afirmaciju.

Zaključno, intervju Bakira Izetbegovića donosi oštru, ali artikulisanu kritiku trenutne političke stvarnosti u Bosni i Hercegovini, uz istovremenu odbranu moralnih i historijskih vrijednosti koje, prema njegovim riječima, sve češće bivaju potisnute pred političkim kompromisima i manipulacijama. Njegovi stavovi, bilo da se tiču pravosnažne presude Miloradu Dodiku, izraelsko-palestinskog sukoba ili naslijeđa rahmetli Alije Izetbegovića, ukazuju na sve dublju potrebu da se istina, pravda i dostojanstvo vrate u središte političkog djelovanja. U vremenu kada šutnja postaje oblik pristanka, Izetbegovićevo insistiranje na javnom iskazu, bez obzira na cijenu, ostaje poziv na buđenje političke savjesti i odgovornosti prema državi, narodu i historijskoj istini.