
Newsletter Subscribe
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Više od dvije godine Savez strukovnih sindikata doktora medicine i stomatologije FBiH bezuspješno pokušava s Federalnom vladom dogovoriti potpisivanje kolektivnog ugovora na nivou cijele Federacije. Dok entitet Republika Srpska ima ujednačene plaće za sve ljekare, u Federaciji razlike u primanjima između kantona sve više produbljuju krizu u zdravstvu.
Biti doktor u Unsko-sanskom kantonu i Kantonu Sarajevo ne znači isto – kako u uslovima rada, tako i u visini primanja. Upravo te razlike su razlog zbog kojeg sve više ljekara iz manjih sredina napušta svoje bolnice i odlazi u veće gradove ili van zemlje u potrazi za boljom platom i stabilnijim uslovima.
U Kantonu Sarajevo, početna plaća doktora iznosi i do 4.500 KM, dok su u nekim kantonima te cifre gotovo duplo niže. Zbog ovakvih razlika, FBiH postaje nejedinstvena zdravstvena zona, u kojoj pacijent više ne može računati na isti kvalitet usluge – u zavisnosti od geografije.
Ljekari su 3. maja prošle godine podnijeli tužbu protiv Federalne vlade zbog, kako su naveli, “uskraćenog prava na pregovaranje”. Posljednje ročište očekuje se u septembru, a sindikalci se nadaju da će pravosuđe konačno prepoznati nepravdu kojoj su izloženi.
Dr. Boris Matić iz Sindikata HNK ističe da ljekari ne traže luksuz – žele ostati u svojim sredinama, ali bez dostojanstvenih primanja to postaje nemoguće.
U Republici Srpskoj, prema riječima dr. Jovice Mišića, svi ljekari imaju istu osnovicu, bez obzira rade li u Banjoj Luci ili Doboju.
Na pitanje kolika je plaća specijaliste porodične medicine u RS-u, Mišić odgovara da iznosi blizu 2.650 KM, dok je primanje hirurga 2.900 maraka.
– Šta da kažem, da odem kopati kanal cijeli mjesec, zaradio bih više jer je tom radniku dnevnica 100 maraka. Za 30 dana to je 3.000 KM, a nemate nikakve odgovornosti. S druge strane, ja danas pregledam 50 ljudi i odgovoran sam za svakoga od njih – napominje Mišić.
Zanimljivo je da ljekari iz pojedinih kantona FBiH, poput Posavskog, sve češće odlaze raditi u RS, gdje su plate stabilnije, a administracija jednostavnija. Ipak, čak ni RS ne uspijeva zadržati specijaliste – najviše nedostaje anesteziologa, pedijatara i hirurga.
Mišić upozorava da se u Doboju broj hirurga prepolovio, iako bi ih prema sistematizaciji trebalo biti dvostruko više. Dok god ljekari trpe uslove i pristaju na preopterećenost i dežurstva bez granice, problem ostaje prikriven, a pacijenti i sistem gube.
Zaključak: Zdravstveni sistem u BiH puca po šavovima. Ako se ne uvede jedinstven kolektivni ugovor i ne osiguraju minimalni standardi za sve doktore – bez obzira u kojem kantonu rade – BiH bi se mogla suočiti s još većim odljevom medicinskog kadra i kolapsom osnovne zdravstvene zaštite.