Alija Isaković objasnio: Ko je Bosanac, ko Bošnjak, a ko Musliman?

U savremenom javnom i medijskom prostoru Bosne i Hercegovine, ali i šire, često dolazi do pogrešnog korištenja i miješanja osnovnih identitetskih pojmova poput Bošnjak, Bosanac, Musliman, musliman i bosanski Musliman. Ta terminološka zbrka ne potiče samo od neznanja ili površnosti, već često i od ideoloških obrazaca naslijeđenih iz prošlih sistema, a u nekim slučajevima i od namjerne relativizacije historijskih činjenica. Upravo zbog toga važno je napraviti jasnu razliku između vjerske, nacionalne i geografske odrednice — kako bismo zaštitili autentičnost vlastitog identiteta, ali i izgradili razumijevanje među svim građanima Bosne i Hercegovine. U nastavku je pojašnjenje ovih termina koje je dao uvaženi Alija Isaković.

Neuk i neobaviješten čovjek često brka pojmove Bošnjak, Bosanac, Musliman, bosanski Musliman, musliman. Nažalost, u taj svijet spadaju i neki naši novinari i neki naši ljudi na visokim položajima. Jednostavno, ima svijeta kojeg to do sada nije zanimalo.

To je pretežno onaj naš sloj i soj koji nije razvijao u sebi nikakve pojmove o vjeri i naciji. To su najčešće oni ljudi koji misle da su izuzetno napredni, izvan i iznad običnog puka. To je onaj sloj u kojeg nema pojmova o općem već samo o vlastitom. U velikoj mjeri to je i svojevrsna prilagodba okolini kakvu ima i životinjsko carstvo.

Dakle, Bošnjak je tradicionalno nacionalno ime bosanskohercegovačkih muslimana, sandžačkih muslimana i svih drugih muslimana koji govore bosanskim jezikom. Osim nas koji se znamo, u samoj Turskoj je oko šest miliona Bošnjaka (iz više generacija), a danas ih ima od Kanade do Novog Zelanda. U sovjetskim naučnim djelima i enciklopedijama, u turskim enciklopedijama, i u nekih drugih naroda koji su s nama imali historijske kontakte, mi smo uvijek predstavljani kao Bošnjaci.

Termin Musliman (u nacionalnom smislu), koji je uveden u popis stanovnistva 1971, zamijenjen je terminom Bošnjak na posljednjem Bošnjačkom saboru, septembra 1993. godine, na kojem je jednodušnom aklamacijom vraćeno ovo narodno viševjekovno ime, u atmosferu potpune saglasnosti i olakšanja da se to natezanje s imenom okonča, bez velikih riječi i bez ikakvih prenemaganja, tumačenja i pravdanja…

Savez komunista uveo je za nas termin Musliman, umjesto Bošnjak da bi se Musliman asimiliralo u musliman, a musliman može biti bilo koje nacije. Citirao bih o ovome izvanredno zapažanje dvojice naših vrsnih intelektualaca dr. Enesa Karića i dr. Rešida Hafizovića u njihovom pogovoru knjizi Emira Šekiba Arslana “Zašto su muslimani zaostali, a drugi napredovali?”, Sarajevo 1993. godine:

“Napokon, kada je naše historijsko pamćenje postalo isto što i posvemašnji zaborav, tada su nas, opet drugi, oslovili imenom Muslimani, ali samo zato da bi otvorili sezonu progona Muslimana, do potpunog nestanka. Zar naša svakodnevica nije najbolje svjedočanstvo za to? Nisu nas, naime, oslovili Muslimanima s ciljem da nas posvjeste porijeklu naših pravih duhovnih korijena i da nas nepogrešivo upute na već zaboravljenu duhovnu zavičajnost, već da bi nam, uz podsmijeh i prezir, priznali pravo na etnicitet koji nikako nema pravo na sopstvenu prošlost i na sopstveni duhovni kontinuitet. A ako bi nam to pravo i priznali kad su nas već bili usmjerili da koračamo tuđim putem i da budemo sudionici tuđe historije i tuđe kulturne tradicije.”

Ostaje termin musliman (u vjerskom smislu) i piše se malim “m”, malim početnim slovom kao i kršćanin, hrišćanin, protestant… Termin musliman označava svakoga od milijardu pripadnika islamske vjere, bez obzira gdje žive, kojim jezikom govore i bez obzira koje su nacije. Poznato je da svaki od islamskih naroda ima svoje narodno ime.

Termin Bosanac (i Hercegovac) potpuno je jasan i označava svakoga ko je rođen u Bosni i Hercegovini ili je to stekao življenjem u BiH. To je regionalni, geografski termin, a može biti i državni. U tome ima i sličnosti s terminom Srbijanac i Srbin. Srbin ne mora biti Srbijanac, kao što Bošnjak ne mora biti Bosanac.

Ima čak i obrazovnih pojedinaca koji misle da se pod termin Bošnjak može podvesti Bošnjak-musliman, Bošnjak-katolik, Bošnjak-pravoslavac. To su proizvoljnosti, čak štetne proizvoljnosti koje sugeriraju jednu vrstu neprimjerenog unitarizma. Naši bh. pravoslavci su Srbi, a katolici Hrvati. Zna se od kada je to tako (druga polovica 19. vijeka) i zna se zašto. To se mora uvažavati, inače bismo sličili onima koji prave neko novo “sveto trojstvo” u tome. To ne.

Razumijevanje vlastitog imena i pripadnosti nije ni politički hir ni ideološko oružje – to je civilizacijsko pravo svakog naroda. Ime Bošnjak nije novotarija, već povratak vlastitoj historijskoj vertikali, onoj koju su prekidali drugi, često sa željom da nas preoblikuju po sopstvenoj mjeri. Zato razlikovati vjersku pripadnost od nacionalne, i nacionalnu od geografske – nije samo stvar tačnosti, već i dostojanstva. U vremenu kada se identiteti često koriste kao sredstvo podjela, važno je da se, barem unutar vlastite zajednice, njeguje jasnoća, samosvijest i odgovornost prema historijskom pamćenju.