Bakir i Dodik u slijepoj ulici: Prvi samoubilački još vozi, drugi je upravo sletio u kanal

Unatoč samouvjerenim najavama velikog povratka SDA na vlast, čini se da Bakir Izetbegović zapravo nastavlja istim putem, ne shvatajući promjene koje su neizbježne u političkom pejzažu BiH.

Do izbora za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH ostaje još godinu dana, ali njegova preuranjena kampanja i medijski pritisak prema strankama Trojke uglavnom imaju za cilj da javnosti pokaže kako je politički još uvijek prisutan i snažan, te da oni koji proglašavaju njegovu političku „penziju“ pogrešno procjenjuju situaciju.

Izetbegović često nastupa kao mudrac s vizijom, dok istovremeno prešućuje procese koji mu ne idu u prilog. Godinama nije provela ideološko ni kadrovsko pročišćavanje SDA, niti se odrekla starih kadrova i tajkuna iz poslijeratne privatizacije. Kozmetičke promjene unutar stranke, poput isticanja Faruka Kapidžića i Harisa Zahiragića, više odražavaju osobni utjecaj Sebije Izetbegović nego stvarnu volju za promjenama.

I Sebija i Bakir, po svemu sudeći, ostaju zarobljenici stare političke škole, gdje se klima-glavci i ulizice više cijene od onih koji ukazuju na potrebu reforme. Istraživanja sugeriraju da bi SDA bez bračnog para na čelu stranke ostvarila bolje izborne rezultate i koalicioni kapacitet. Mnogi smatraju da Bakir Izetbegović ima male šanse za pobjedu u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva, posebno ako mu se suprotstavi Denis Bećirović.

Drugi ključni previd je njegova nesposobnost da shvati namjere moćnih unutrašnjih i vanjskih aktera, koji žele politički prostor BiH prilagoditi novim geopolitičkim okolnostima. Njegova upornost da ostane na sceni više odražava osobni mazohizam i mesijanski kompleks nego političku mudrost.

S druge strane, Dragan Čović djeluje znatno opreznije i strateški. Svjestan novih vjetrova, pažljivo pozicionira HDZ iza evropskih igrača, priprema mlađu ekipu i najavljuje da neće biti kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Zaključak je jasan: dok Izetbegović i Dodik nastavljaju skretati u slijepu ulicu, politička realnost traži promjene i prilagodbu novim okolnostima, a vrijeme starih metoda polako prolazi.