Skandalozni zapošljavanja u MVP-u: Rod, prijatelji i stranačke veze ispred stručnosti

Javnost očekuje transparentnost i odgovornost, a ne opravdanja poput “svi su to radili”.

Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i lider NiP-a, Elmedin Konaković, vratio se iz New Yorka nakon Generalne skupštine UN-a. Umjesto da predstavi diplomatske uspjehe, javno se branio od optužbi za zapošljavanje prijatelja i rodbine u Ministarstvu vanjskih poslova (MVP).

Njegov odgovor na tekst “Slobodne Bosne”, koji detaljno opisuje zapošljavanja bliskih saradnika i stranačkih aktivista, budi ozbiljne sumnje u principe pravičnosti i depolitizacije koje Konaković decenijama promoviše.

Centralni dio njegove odbrane bio je primjer Denisa Mavrića, dugogodišnjeg vozača ministra i aktiviste NiP-a, koji je bio jedini kandidat na konkursu za vozača u Ambasadi BiH u Kataru. Ministar je to obrazložio “težinom posla” i “neadekvatnom platom”, implicirajući da je Mavrić učinio uslugu Ministarstvu. Ova tvrdnja zvuči uvredljivo za svakog nezaposlenog građanina, jer sugerira da se državna pozicija u inostranstvu popunjava samo bliskim osobama.

Nakon toga, Mavrićevo mjesto ličnog vozača popunio je Almir Osmanagić, bivši kolega Konakovićeve supruge, bez ikakvog konkursa. Iako ministar navodi pitanja sigurnosti kao opravdanje, u kontekstu drugih kontroverznih zapošljavanja, ovakvi postupci produbljuju dojam da lične i stranačke veze prevladavaju nad stručnim kvalifikacijama u MVP-u.

Najzabrinjavajuće je Konakovićevo objašnjenje da “uvijek mora neko nekoga znati” i da je “svako nečiji sin”. Takva relativizacija nepotizma i klijentelizma šalje poražavajuću poruku javnosti.

I dok ministar tvrdi da je riječ o “dvoje, troje, pet” osoba povezanih s njim, istraživanje “Slobodne Bosne” otkriva mnogo širu mrežu:

• Amila-Nahla Jašarević, prva rodica ministra, sekretar u Kancelariji za diplomatsku obuku.

• Nedžada Čorbo, supruga rukovodioca interne revizije MVP-a.

• Davor Pavlović, komšija čije je rodbinske veze već prisutne u Ministarstvu.

• Ajša Grabovica, prva rodica supruge šefa kabineta.

Kada se sistem popunjava prema tome ko je čiji rod, prijatelj ili stranački kolega, “pravičnost” više nije princip, već zloupotreba moći. Takve prakse urušavaju kredibilitet institucija, narušavaju povjerenje građana i obeshrabruju mlade i stručne ljude da ostanu u zemlji.

Ministrova poruka novinarima da “prestanu rušiti Bosnu i Hercegovinu” ne može prikriti činjenicu: državu ne ruše mediji, već nepotizam i favoritizam koji zamjenjuju stručnost i procedure. Javnost zaslužuje odgovornost, transparentnost i profesionalizam – a ne isprike u stilu “svi to rade”.