Pogledajte kako izgleda Dom penzionera u Tuzli: “Ovo je poniženje, a ne briga o starijima”

U Tuzli je izbio veliki društveni javni interes nakon što je vijećnica Dragana Berberović Gagro ukazala na loše uslove života u jednoj ustanovi za penzionere. Prema njenim riječima i dokumentima kojima raspolaže, stvarnost u domu za stare znatno odudara od standarda koji se formalno prezentuju.

Šta je otkriveno

• Stanari doma i njihovi potomci žale se na vlagu, neurednost prostorija, ali i na obroke koji su daleko ispod onoga što bi se očekivalo — naveden je primjer kada obrok čine samo dvije kriške hljeba i kašika pavlake, što vijećnica naziva “poniženjem”.

• Mogu se vidjeti i video snimci i fotografije koje ukazuju da upravljanje domom nije profesionalno ni transparentno — postoje navodi o mobingu, neprimjernom ophođenju osoblja prema korisnicima, ali i o tome da su upravljačke funkcije dodijeljene po političkim podobnostima, a ne meritumu.

Reakcija vijećnice i zahtjevi

• Berberović Gagro je najavila da će lično obići dom i razgovarati sa korisnicima i osobljem, kako bi prikupila podatke iz prve ruke.

• Takođe je pozvala građane da joj dostavljaju fotografije, snimke i prepiske koje dokumentuju nepravilnosti, kako bi se stvorila jasna slika stanja.

• Naglasila je da bi nova uprava grada trebala reagovati te da se problem ne može ignorisati — jer se radi o dostojanstvu i pravima starijih osoba koji zaslužuju bolje.

Širi značaj

• Ovaj slučaj otvara širu debatu o tome koliko su domovi penzionera u praksi spremni da ispune svoje zakonske obaveze — čišćenje, higijena, adekvatna prehrana i dostojanstven tretman.

• Takođe, ukazuje na potrebu za većom transparentnošću radnih i budžetskih tokova u ovakvim ustanovama, posebno kada su upravljački kadrovi određeni po političkim vezama.

Zaključak

Pozivajući na reakciju nadležnih, ovaj slučaj podsjeća javnost da domovi za starije nisu samo institucije skloništa — oni su mjere naše humane civilizacije. Ako stariji ljudi ne mogu živjeti dostojanstveno u takvim ustanovama, onda društvo ima obavezu ne samo da ukaže na greške, nego i da ih ispravi.