U noći između 25. i 26. augusta na naredbu Radovana Karadžića granatirana je i uništena sarajevska Vijećnica

U noći između 25. i 26. augusta 1992. godine, po naredbi Radovana Karadžića, agresorske snage zapalile su i uništile sarajevsku Vijećnicu – jedan od najvećih simbola kulture, znanja i zajedničkog identiteta Bosne i Hercegovine.

Plamen koji je gutao knjige i rukopise osvijetlio je nebo nad Sarajevom, dok su granate padale s položaja vojske takozvane Republike Srpske. Uništeno je blizu tri miliona knjiga i oko 300 rukopisa neprocjenjive vrijednosti, čime je svjesno izvršen kulturocid bez presedana u modernoj evropskoj historiji.

Ciljano uništavanje pamćenja

Vijećnica nije bila usputna meta, već pažljivo odabrani simbol. Kao što je spaljivanje biblioteka kroz historiju bilo pokušaj da se zbriše sjećanje jednog naroda, tako je i ovdje cilj bio jasan – izbrisati tragove kulture, tradicije i postojanja Bošnjaka.

Ovaj čin paljenja Vijećnice bio je dio šireg plana uništavanja. Tokom rata, agresorske snage su srušile čak 614 džamija, želeći ne samo fizički istrijebiti jedan narod, nego i zatrti sve što podsjeća na njegovu vjeru, kulturu i običaje.

Gubitak koji se ne može nadoknaditi

Iako je Vijećnica nakon rata obnovljena i danas ponosno stoji kao arhitektonska ljepotica i simbol otpora, ono što je izgorjelo u vatri više se nikada neće vratiti. Nestalo je više od 80 posto knjižnog fonda, nestala je riznica znanja, istorije i identiteta koju nijedna obnova zidova ne može nadomjestiti.

Spaljena da bi se izbrisalo postojanje

Noć kada je spaljena Vijećnica ostat će upisana kao dokaz da agresija na Bosnu i Hercegovinu nije bila samo rat za teritoriju, već i rat protiv sjećanja. Rat protiv kulture i naroda, rat protiv same ideje da različitosti mogu opstati zajedno.