Otišla je heroina koja je život pretvorila u borbu i ljubav: Preminula Lihnida Purković u 37. godini života

Sandžak je danas obavijen tugom nakon vijesti da je u 37. godini života preminula Lihnida Purković (Džinović). Njena prerana smrt ostavila je prazninu u srcima porodice, prijatelja i svih onih koji su je poznavali, ali će uspomena na njenu ljubav, dobrotu i snagu ostati trajno živa.

Borba koja je postala priča o hrabrosti

Lihnida je godinama vodila tešku bitku s opakom bolešću. Dijagnoza tumora donosila je bol i iscrpljenost, ali nije uspjela slomiti njen duh. Umjesto da ćuti, odlučila je javno progovoriti o svojoj borbi – učestvovala je u emisijama, evropskim konferencijama i projektima, podižući svijest o raku dojke i ohrabrujući druge žene da ne posustanu.

Njena životna priča pretočena je i u pozorišnu predstavu koja je snažno odjeknula u javnosti, prenoseći svu snagu i bol njenog puta.

Porodica – njena najveća snaga

Do posljednjeg dana uz nju je bio suprug Damir, njen oslonac i saputnik, koji je ispunio obećanje da nikada neće biti sama. Njihova kćerka Zahra bila je Lihnidina najveća radost i razlog da se bori do kraja.

Život ispunjen humanosti

Lihnida Purković (Džinović) bila je više od supruge, majke i prijateljice. Bila je simbol humanosti i požrtvovanosti. Radila je u kompaniji MDG, bila sertifikovani turistički vodič, koordinatorka Divac omladinskog fonda i saradnica savetovališta za žene oboljele od raka dojke.

Njena ljubav prema knjigama i pisanju obećavala je i književni put kojem su se mnogi nadali.

„Litka“ – posebna i neponovljiva

Prijatelji su je od milja zvali Litka. Opisivali su je kao posebnu, rijetku i neponovljivu osobu, čiji će osmijeh i snaga još dugo živjeti u sjećanjima.

– „Ispričala nam je priču o životu. O smislu. O hrabrosti i lavovskom srcu“, zapisao je jedan od njenih najbližih prijatelja.

Naslijeđe koje ostaje

Lihnida Purković (Džinović) nije živjela uzalud. Njena borba, ljubav i predanost ostaju trajno svjedočanstvo i putokaz svima koji se suočavaju s najtežim životnim iskušenjima.

Sandžak danas žali, ali istovremeno pamti – jer Lihnida je ostavila neizbrisiv trag u životima mnogih.