Krajišnici tražili da se otkaže koncert na dan pogibije Izeta Nanića, organizatori poručili: Održat ćemo minut šutnje prije koncerta

Nakon što je javnost saznala da je Klub XL u Cazinu zakazao koncert za 5. august, isti dan kada je poginuo legendarni komandant 505. viteške brigade, Izet Nanić, uslijedile su brojne reakcije građana, ali i pojedinaca koji su pokušali ukazati na neprimjerenost odabranog termina.

Organizatori iz Kluba XL su odgovorili brzo na ove primjedbe, ali sadržaj njihove poruke izazvao je dodatni revolt: koncert se neće otkazati jer to “organizacijski i logistički nije moguće”, ali će biti održan minut šutnje u znak poštovanja prema komandantu Naniću.

Podsjetimo, 5. augusta u ovom bi klubu trebao nastupiti Vozage.

“Minut šutnje – pa dernek?”

Ovakav pristup izazvao je gorčinu kod mnogih građana Cazina i šire, koji su se pitali kakvu poruku šaljemo kada sjećanje na najvećeg heroja Krajine svodimo na formalnost, između šanka i DJ pulta. “Ako je to poštovanje, onda je sve jasno”, kaže autor apela, koji ističe da je sama činjenica da se koncert uopće planira na takav dan – poraz kolektivne svijesti.

“Jedan dan bez muzike nije žrtva – to je znak dostojanstva. I to najmanje što možemo uraditi za čovjeka koji je poginuo kako bismo mi danas mogli slobodno pjevati, govoriti, okupljati se.”

Poštovanje se ne simulira, ono se živi

Mnogi se slažu da se koncert mogao pomjeriti. Poruka da “logistika pobjeđuje dostojanstvo” ostavlja gorak okus, jer ukazuje na to da se profit i rasporedi stavljaju iznad moralnog kompasa naroda koji je preživio rat i koji zna šta znači žrtva.

Dan pogibije komandanta Nanića nije običan dan – to je dan tuge, zahvalnosti, tišine. Dan kada se sjećamo svih onih koji su položili živote za ovu zemlju. Svaka zabava na taj datum, bez obzira na “logistiku”, ostaje duboko pogrešna.

Društvo koje zaboravlja heroje – gubi budućnost

Cazin i Krajina ne bi smjeli dozvoliti da komercijalni interesi pretegnu nad kulturom sjećanja. Ako nismo u stanju odložiti mikrofon i utišati muziku makar jedan dan, onda ni ne zaslužujemo slobodu koju su nam izborili oni poput Izeta Nanića.

Možda minut šutnje u klubu djeluje kao kompromis – ali za mnoge je to samo tišina prije glasnog zaborava.