
Newsletter Subscribe
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
U Vladi Republike Srpske i kabinetu predsjednika RS trenutno je angažovano više od 50 savjetnika, od kojih javnost o većini ne zna gotovo ništa – ni po imenu, ni po stručnosti, ni po rezultatima rada. Prema podacima BN TV, riječ je o osobama čiji je angažman često povezan više s političkom podobnošću nego s ekspertskim znanjem.
Iako Zakon o republičkoj upravi predviđa da svaki ministar može imati najviše dva savjetnika, praksa pokazuje da neki imaju i tri. U cijelom sistemu, trenutno je 22 savjetnika u Vladi RS, od kojih premijer ima najviše – troje.
Prosječna plata jednog savjetnika iznosi oko 2.500 KM, što znači da samo za savjetnike građani RS mjesečno izdvajaju više od 55.000 KM iz budžeta. Ipak, gotovo da nema javno dostupnih informacija o rezultatima njihovog rada.
Novinarka Sanja Krasić Božić, koja se godinama bavi ovom temom, navodi da su savjetničke funkcije često rezultat političkih dogovora, a ne stručnih potreba.
“Fotelje se dijele kao nagrada za lojalnost, a ne kao ozbiljne i odgovorne funkcije”, kaže Krasić Božić.
Sličan stav ima i politikolog Mladen Bubonjić, koji ističe da nije problem u samom postojanju savjetnika, već u netransparentnosti njihove uloge i kvalifikacija.
“Ako su ti savjetnici plaćeni javnim novcem, onda je obaveza institucija da objasne ko su oni, šta rade i koje rezultate ostvaruju.”
Ni kabinet predsjednika Republike Srpske ne zaostaje – prema nekim podacima, tamo je angažovano oko 30 savjetnika, i to navodno bez zasnivanja radnog odnosa, ali sa funkcionalnim dodacima na primanja. Prema tvrdnjama opozicije, sve to služi isključivo za zbrinjavanje kadrova stranaka vladajuće koalicije.
Jelena Trivić, predsjednica Narodnog fronta, postavlja pitanje:
“Ako predsjednik RS ima 31 savjetnika, da li je to pokazatelj da mu je potrebno toliko ljudi da bi mogao donositi odluke, dok predsjednici drugih zemalja imaju daleko manje savjetnika?”
Kao da ni to nije dovoljno, nedavne izmjene Zakona o državnoj službi u institucijama BiH omogućavaju da i penzioneri postanu savjetnici, otvarajući dodatni prostor za politička zapošljavanja mimo standardnih procedura.
U razvijenim državama, savjetnici su eksperti, akademici i stručnjaci koji pružaju analitičku podršku vlasti – često i bez novčane naknade. U BiH, savjetničko mjesto sve češće se percipira kao partijska nagrada, a ne stručna pozicija.
Sve dok imena, kvalifikacije i rezultati rada savjetnika ostaju nepoznati široj javnosti, teško je govoriti o povjerenju u sistem. I još teže o odgovornosti.