Ja sam taj Avdo kojeg tražite: Na današnji dan zarobljen je Avdo Palić, komandant odbrane Žepe

Na današnji dan prije tri decenije, komandant odbrane Žepe Avdo Palić odveo je sebe u smrt kako bi spasio narod. Danas se prisjećamo njegove hrabrosti, dostojanstva i žrtve.

Na današnji dan, 27. jula 1995. godine, komandant odbrane Žepe, pukovnik Armije Republike Bosne i Hercegovine Avdo Palić, posljednji put je viđen živ. Otišao je na pregovore s predstavnicima Vojske Republike Srpske, koje je predvodio osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić – kako bi omogućio evakuaciju civila iz opkoljene enklave. Njegova riječ i hrabrost omogućile su spas hiljada žena, djece, staraca i ranjenika. Sebe nije spasio.

– „Dobar dan. Ja sam taj Avdo kojeg tražite“, rekao je uz osmijeh ratnom zločincu Zdravku Tolimiru. Bio je to trenutak koji se urezao u historiju – čin potpune ljudske hrabrosti naspram monstruoznog zla.

Zajedno s Palićem, zarobljeni su i Mehmed Hajrić te Amir Imamović, članovi ratnog Predsjedništva Žepe. Njihova tijela su ubrzo identificirana i ukopana, dok je za Palićevom sudbinom tragalo cijelo društvo.

Prema istraženim podacima, 4. augusta 1995. godine odveden je u tajni vojni zatvor u Bijeljini, a već 5. septembra izveden je pod lažnim izgovorom razmjene – i od tada mu se gubi svaki trag. Sve ukazuje da je tog dana likvidiran, hicem u potiljak, u režiji Glavnog štaba VRS.

Tek 2001. godine pronađeni su njegovi posmrtni ostaci u masovnoj grobnici u Vragolovima kod Rogatice. Prva DNK analiza nije bila dovoljna za sigurnu identifikaciju, pa je Avdo Palić ukopan kao NN osoba u Visokom. Konačna potvrda stigla je tek 2009. godine. Identitet je potvrđen sa 99,99 posto sigurnosti.

Rođen u selu Krivača kod Žepe, Avdo je živio mirnim životom nastavnika u Vlasenici. Bio je predan porodici i obrazovanju – sve dok rat nije zakucao na vrata. Tokom rata u Žepi, Palić se istakao kao sposoban i hrabar vojni lider, čovjek koji nije dozvolio pad enklave dok god je bilo snage za borbu.

Zajedno sa suprugom Esmom dobio je dvije kćerke, Semru i Nejru, koje danas čuvaju sjećanje na oca kojeg gotovo da nisu imale priliku upoznati.

Avdo nije otišao iz Žepe. Iako je imao mogućnost, odlučio je ostati i pregovarati – znajući da time žrtvuje sebe. I danas, tri decenije kasnije, njegovo ime izgovara se s poštovanjem i tugom. Nije bio samo vojni zapovjednik, već simbol časti, razuma i ljudskosti u vremenu neljudskog.

Zločinci koji su naredili njegov nestanak i likvidaciju, poput Mladića i Tolimira, osuđeni su na doživotni zatvor. No, ni jedna kazna ne može vratiti Avdu Palića njegovoj porodici i domovini.

Trideset godina od zarobljavanja i smrti Avde Palića, ostaje gorak podsjetnik na izdaju ljudskosti, ali i svijetli primjer kako herojstvo ne prestaje u trenutku smrti. Njegova odluka da ostane, da pregovara, da spasi – ostaje trajan stub dostojanstva i savjesti jednog napaćenog naroda.

Avdo Palić nije umro – njegovo ime živi u svakom djetetu koje je tada spašeno iz Žepe, u svakom kamenu sjećanja, u svakom stihu o herojima koji nisu čekali da ih neko spasi, nego su sami izabrali da budu spas.