Josip Pejaković: Ko ne voli Bosnu nije moj.

U jednom od svojih najupečatljivijih svjedočenja o ratu i domovini, veliki Josip Pejaković ispričao je scenu koja ostaje urezana u pamćenje svakog Bosanca i Hercegovca. Govoreći o svojoj majci koja je ostala sama u Travniku tokom najtežih dana, Pejaković je podijelio dijalog koji se pretvorio u simbol borbe, solidarnosti i istinske bosanske duše.

“Posebno volim Bosnu što sam cijelo vrijeme provjeravao da li je taj moj odnos prema njoj možda sanjarski. A onda dođe surovi rat. I Omer Pobrić zove u Travniku Mehmeda Alagića i kaže: ‘Josipova majka je sama, nemoj nešto da se desi.’ Pa jednom, pa drugi put… Treći put Alagić zagrmi s druge strane: ‘Nije sama, Omere, s njom je cijela 17. Krajiška’. E zato volim Bosnu, zato ne volim one koji ne vole Bosnu. Jer, ko ne voli Bosnu nije moj.”

Ova izjava – jednostavna, a duboka – postala je simbol onoga što Bosna i Hercegovina u svojoj srži jeste: narod koji zna čuvati jedni druge, bez obzira na vjeru, naciju ili ime. Upravo u toj jednoj rečenici stala je cijela filozofija zajedničkog života, otpora i čojstva.

Josip Pejaković, glumac, patriota i hroničar bosanskog bola i ponosa, ovim svjedočenjem podsjeća nas da se Bosna ne voli deklarativno – nego djelima, žrtvom i hrabrošću. I zato, kako sam kaže: “Zato volim Bosnu, zato ne volim one koji ne vole Bosnu. Jer, ko ne voli Bosnu – nije moj.”

🎥 Pogledajte video izjave Josipa Pejakovića – neka ova priča bude podsjetnik da nikada nismo sami, dokle god volimo jedni druge.